Nesanicom – Miro Beribaka

Nesanicom…

.

Opet me je pogledala, nenadano,

ni treptala nije,

nekako, kao sa prijekorom,

kao da mi hoće nešto reći,

i tako je čekala …,

a ja sam pognuo glavu, zbunjen,

skoro pa sa osjećajem krivnje

kao pred presudu …

Podigoh pogled,

i opet me njene znatiželjne oči

vratiše u stvarnost,

i samo što joj ne rekoh -reci-…

.

U tom času i oblaci nekuda odoše,

mjesec se punoćom javi,

otpuhnuh još jedan dim,

zapitah sebe

-jesi li njeno ime Ljubav ili tek Požuda-,

ne nađoh odgovor,

Strast svakako jeste!

.

Pogledah cigarete, pa budilnik,

pa mjesec, dvoumih se …,

neće li san na oči!

.

Miro Beribaka