Ne znam
Ne znam
da li ću preživjeti
predstojeću
bitku,
kada ni
stare rane,
još zarasle
nisu,
dok crne ptice,
smotre me
i nadlijeću,
a zvjerinje čeka,
iz prikrajka,
da se najede,
mesa…
Ne znam,
al’ ja je već
unaprijed,
poslednjom zovem.
Ne znam
da li će granuti
sunce
na bojevom polju,
kada sve već,
gotovo bude
i dim se raziđe
i kada
prodavačice ljubavi
ispostave račun
stalnome gostu,
koji jednom sedmično,
svraća
i da li će mi
i dalje, kasirka
pružati ruku,
da uzme novac, za
francuski hljeb
sa zapečenom
koricom
i kada kreditori
pošalju račune,
rate za kola
i kamate
i kamate na kamate
i koješta još…
A oblaci će
i dalje da plove
u pravcu moje kuće.
Ka istoku…
Miro Beribaka