Dođe
u nijansi prozirnog
Vidim, kaže bezglasno:
Nisi zaboravio da sam ostala
daleka usamljena melodija
koju si volio
Ocvalim ljetom u dolini
odjekne vrijeme i na mom licu
oglasi njene bore
Priđe mi
opijena bonacom sa pučinā
zadihana kroz usnuli mramor
zanjiše zavjese, raspjeva ptice
iza našeg jasena
Mogli bismo, kažem
još jednom onim puteljkom
još cvjetaju uvale
još rađa smokva, kaplje med
i svjetlost curi kroz prste
još peče sol i prva rana
Vidim, kaže, to te samo bude
moji uzdasi
što se kadšto zazelene
u nijansama prozirnog
u mojim travama
bezglasnim
(Прочитано: 51 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.372 пута)