NEČIJA MLADOST SE SMIJEŠI SA STARE SLIKE – Mirko Popović
No votes yet.
Please wait…
Posrnuo olovno težak list
Zajaukah licem u koji mi
utisne neprogovor
Znan je pogled
i žila kucavica
njegove teksture
koja me ne pita
jesam li nekada bio
rijeka bezbrižnosti
Daleki smijeh
prostruji među nama
kao naše
životno pripitomljavanje
s hadom koji čeka čas
u kojem se nikada
i ništa više
ne može učiniti
kad dođe vrijeme
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
