– zašto želiš letjeti nad davno
usnulim neponovljivostima
zaspale su zauvijek one ruke
koje si proljećem podmlađivala
i pjesme su dovršene
još se nijemo smiješe
s potonulim zvijezdama
– zašto želim letjeti
gle
zar nije čujna misao i slika
usamljenog školja
usječena u daljine
zar iz korjena požutjelih trava
u kolovozu
ne izrasta zimzeleno
mala skrivena radost
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
