Jednom je čeznula da shvatiš
Dubinu bisera u njenim očima
Nježno se utiskujući
U slike svibnja, u misao juga
Koje si volio kad iznenada
I snažno donese dah
I mirise jugaJednom je željela uskomešati
Zaspale kiše
Probuditi presušene poljupce
Ehom purpura davnog
Ne, nije glumila Heteru
Ona te samo – voljela
Jednom je slušala
Glazbu života u šansoni
Jeana Gabina i vremenu
Kad postiđeno je skrivala
Bjelinu koljenā
I rumene obraze
Usplahireno uzmičući
Pred tvojim rukama
Jer te samo – voljela
Koliko se puta osvrneš
Niz ulicu nad kojom
Ne gore više partiture
Neke druge stvarnosti
Ni njena nevina
Topla zviježđa
Ne sjaje
(Прочитано: 76 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.280.161 пута)