TI ĆUTAĆEŠ SAMO
Ti ćutaćeš samo. Utrnute studom
biće misli tvoje raspete pred zidom
natopljenim suzom.U tom času hudom
s nebeskih visina rasuće se hridom,
pala duša tvoja u milion zrna.
Jauk, vrisak bolni, nikad nerečeni
zamreće sa dušom kroz prostranstva crna.
Svi bokori snova pašće pokošeni
u baštama, koje sa predanim marom
gajila si, s dobom srelih nam pogleda.
U dubini duše ispunjene žarom,
i htenjima silnim da se mojoj preda.
Strašni bezdan staće izmedju nas tada.
A ti svesna njega, ipak, u tom času
koraknućeš napred na krilima nada,
sa prosutom suzom jecajem u glasu,
Da stisneš se opet uz grudi mi hladne.
Grudi sto su nekad brektale mi plamom.
Ti gore u njima. Sagore. Sad jadne
pepela su hrpe pokrivene tamom.
Isčeznu i zadnja iskra onog zara
sto grejaše silno duše nam i tela.
No prsima tvojim stari požar hara,
ti ljubavlju plamnom prožeta si cela.
Ti bi sad da voliš, nas, i onim delom
sto isčeznu, nekud, nestade iz mene.
Hoćes da nas imaš,u biću ti celom
živi uzvišena žrtva jedne žene.
Ja skrušeno gledam ponad tvoje glave;
pune nevericom, očaja što bridi,
u daljine morske nepomične, plave
i ugledah: dusa razbi se o hridi.
(C) Jugoslav Nestorović
Ovo je nesto sto osetih, sto mi pobudi secanja…Izuzetna pesma svakako!
Milisav
Misija pesme i jeste da dirne nekome u dusu…
Na ovaj ili onaj nacin…
Ravnodusnost je najveci neprijatelj pesmi…
Meni je drago da tebe nije ostavila ravodusnim.
Cenim to…Iskreno…
Pozdrav,Jugoslav.
Ovo je prelepa pesma…
Isčeznu i zadnja iskra onog zara
sto grejaše silno duše nam i tela.
No prsima tvojim stari požar hara,
ti ljubavlju plamnom prožeta si cela.
Pozdrav iz Srbije
Lepa
Bolje te nasao,tamo…
Zelim ti najdivnije trenutke kuci…
Eh,tamo mi srce uvek biva puno,a dusa prazna…
Ipak,divno je biti kuci…
Pozdrav sa Gotlanda.
Ти ћутаћеш само?