ZARASLI PUTI
Dragog detinjstva mog davno su zarasli puti,
umesto bujnog klasja niče korov iz njiva,
strništa, dok zelena trava nesrećna sniva,
maslačci da joj se nedre iz nedara žuti.
Krajputaša nema pokraj kojih ćutah rado,
u tišini nemoj, o prošlosti mi pričasmo,
duše boli delismo, svoje rane vidasmo,
sažeženi proplanci, više ne pase stado.
Ne čuje se ni žubor gorskog bistrog potoka,
na čijoj obali se Igrasmo kao deca,
tužna šuma ćuti, po katkad bolno zajeca,
ko da je davno tišti večna rana duboka.
I duša moja pusta nesrećnu sudbu sluti,
nestaće jednom sve, k’o što zarasli mi puti
© JASMINA DIMITRIJEVIĆ, Srbija
(Прочитано: 151 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.269.793 пута)
Divna pesma, zapravo sonet, sa maestralnom pričom i porukom, pisan u najtežem obrascu koji, nažalost, izgubi melodičnost zbog pokušaja da sonet izvedeš u četrnaestercu…A znam da znaš koje metričke stope sonet “trpi”.
Srdačno,
Prof. Mr. Branko Mijatović
Hvala puno na komentaru. Pokusacu da ga dovedem u sesnaesterac mada sam iskreno zelela da bude u certnaestercu jer je tek na samom kraju ispao sonet.
Имаш међу пријатељима песника који зна шта је прави сонет, а и пише га маестрално.
Консултуј се са П. М.
Ne razumem inicijale.
🤣🤣🤣
No, da te malo i pohvalim: Uspela si, što je retkost, da sonet počneš patetikom i tako ga, bez antiteze, finiširaš, što me veoma potseti na Šekspirov čuveni 66.Sonet.
Preradiš li ovaj sonet u metričku stopu od šesnaest slogova dobićeš antologijski sonet koji će te kao pesnikinju udenuti u večnost.
Hvala puno na podtsci.ako zaista podseca na Šekspirov 66.sonet veoma sam ponosna na njega
🤣
Podseti, a ne potseti…
Zato uvek prekontrolisati napisano.
Pozdrav!