AMATERSKA POEZIJA IZ SRCA I DUŠE – Vitomir Ristić


Za jednu Slobodanku iz Donje Dubrave

Dok stojiš i ćutiš, te spretno obavljaš,
posao svoj,
hiljadu misli, rodi se u tebi,
oluja se sprema,
tek nagoveštaj, što plodi se.

Dostojanstveno držanje,
tvoja je vrlina,
kao da tačno, znaš šta želiš i hoćeš,
a crna kosa, oči i puti,
jasno kazuju kakva je to žena.
Sve najlepše misli dat će ti život buran,
a ko voli, veruje i strada,
u večnu će pesmu stati-
kao i vera i ljubav, patnja i nada.

Malo je reči koje mogu izdržati
pogled jedne Slobodanke,
devojke neobične lepote
kao sa Pirineja
a na našu veliku sreću –
iz nje izvire radost života.

I zato Slobodanko naša,
ostavi se kinder jaja i kontrole,
i dalje koračaj uspravno i smerno,
put Zagreba našeg,
a strašna oluja koja se sprema,
tek nagoveštaj je pravog
i burnog života.

© Vitomir Ristić
Zagreb, 1993/94.g.
“Vitoris” profesor

Gospođa Ela

Gospođa Ela
ona je htjela
osamstotina kinder jaja
u danu
da stavi u hranu
.
Djeca pitaju
gospođu Elu,
da li sva kinder jaja
mogu da stanu
u jednu zdjelu.

Gospođa Ela
kao domaćica prava,
spremno odgovara:
“Djeco!
osamstotina kinder jaja,
zdrava je dečja hrana,
i sva mogu da stanu
u jednu veliku, veliku
zdjelu.

Djeca pitaju – dalje
gospođu Elu,
tko izradjuje kinder jaja,
a ona spremno odgovara:
Djeco!
Kod nas u gradu
svi znaju za čokoladu,
i kinder jaja iz “Europroma”
koje djelatnici slažu.

© Vitomir Ristić
U Zagrebu, listopad 1993.g.
Настави са читањем “AMATERSKA POEZIJA IZ SRCA I DUŠE – Vitomir Ristić”