287 – Dejan Perić

probudio sam se u tvojoj slici ili sam sanjao da sam se probudio u tvojoj slici više nije važno ništa ne traje to si znala i sve si napustila iza tebe je ostala praznina koju je popunila prašina loša uteha skoro nikakva prašina umesto tvoje kože slika na kamenu a ne u mojim očima ruke … Настави са читањем “287 – Dejan Perić”

probudio sam se u tvojoj slici
ili sam sanjao da sam se probudio u tvojoj slici
više nije važno
ništa ne traje
to si znala
i sve si napustila
iza tebe je ostala praznina koju je popunila prašina
loša uteha
skoro nikakva
prašina umesto tvoje kože
slika na kamenu
a ne u mojim očima
ruke u zemlji
a ne u mojim rukama

to nikad neće nestati

probudio sam se u tvojoj slici
i još sam tu

Ana!!! — M.

oči su joj zamagljeni prozor kada ga otvori izgovorila bi zamišljeno ali grlo puca ne prepoznaje put do reči prstima dodiruje slike sa davno ispisanim datumima čuvaj ih čuvaj ih majko to sam ja to sam bila ja majko majko majko ne daj me majko neću Ana biće leka šum kiše i očajno vreme pridružiše … Настави са читањем “Ana!!! — M.”

oči su joj

zamagljeni prozor

kada ga otvori

izgovorila bi zamišljeno

ali grlo puca

ne prepoznaje put do reči

prstima dodiruje slike

sa davno ispisanim datumima

čuvaj ih čuvaj ih

majko

to sam ja

to sam bila ja

majko

majko majko

ne daj me

majko

neću

Ana

biće leka

šum kiše

i očajno vreme

pridružiše se njenom plaču


BISERNA LUNA ~ milka vukic v.

Duga gori suzom zaledjena, Knjiga dogovora slovima place, Nju si ubio, drugu poveo. Sapuce li tvoje ime u zanosu, Dal’ telo ispira, ljubi, greje, U krevet kafu, pice, cigaretu servira, Ponosi li se tobom medj’ ljudima… Setate l’ planinskim stazama, Uzivate banjskim vodama…. Probudi li te ikad vapaj njenog bola !? Krila i let si … Настави са читањем “BISERNA LUNA ~ milka vukic v.”

Duga gori suzom zaledjena,
Knjiga dogovora slovima place,
Nju si ubio, drugu poveo.

Sapuce li tvoje ime u zanosu,
Dal’ telo ispira, ljubi, greje,
U krevet kafu, pice, cigaretu servira,
Ponosi li se tobom medj’ ljudima…
Setate l’ planinskim stazama,
Uzivate banjskim vodama….

Probudi li te ikad vapaj njenog bola !?
Krila i let si obecao, zetvu odneo.

Ljubicaste magle isparavaju,
Ljuska je postala,
Secanja krkljaju mrtvim stazama,
Ocean prokuhao ledom kobnog izdaha.

Bio si joj najmocniji slap zivota
Biserna luna i njena sahrana.

AUDIO POEZIJA – Tvoje ćutanje mi govori

Tvoje ćutanje mi govori – Ljubodrag Obradović Govori: Danica Gvozdenović [ti_audio name=”Tvoje ćutanje mi govori” autoplay=”1″ repeat=”1″] UŽIVAJTE !!!

Tvoje ćutanje mi govori – Ljubodrag Obradović

Govori: Danica Gvozdenović

[ti_audio name=”Tvoje ćutanje mi govori” autoplay=”1″ repeat=”1″]

UŽIVAJTE !!!

Rade Jolić

Poslije dužeg vremena ponovo sam sa vama. Iskreno, mnogo ste mi nedostajali. Drago mi je da su Marina , Aleksandra i Peko i  dalje ,, neumorni,, i da stavraju bogastvo i pokazuju koliko naš jezik može da bude divan. Bravo vam i nemojte posustajati. Želja mi je da nekada sa vama popijem kafu i dugo se ispričamo Prosto sam … Настави са читањем “Rade Jolić”

Poslije dužeg vremena ponovo sam sa vama. Iskreno, mnogo ste mi nedostajali.

Drago mi je da su Marina , Aleksandra i Peko i  dalje ,, neumorni,, i da stavraju bogastvo i pokazuju koliko naš jezik može da bude divan. Bravo vam i nemojte posustajati. Želja mi je da nekada sa vama popijem kafu i dugo se ispričamo

Prosto sam zbunjen da je za moju pjesmu toliko ljudi glasalo. Baš sam zatečen. Međutim, ja nisam ovdje da bih se takmičio, već da ono najljepše što stvaram podijelim sa divnim ljudima. Zato, svima se zahvaljujem  koji su glasali, ali ih i molim da to više ne rade.

SVE VAS ISKRENO POZDRAVLJAM I LJUBIM IZ BERANA!!!

Има једно село

Има једно село, знам му сваки камен! Све сам шуме добро упознао свака стопа земље добро ми позната знам мирисе шума и са њива и распоред звезда кад су летње ноћи парче неба по ком сунце плива. Има једно село, знам му сваку стазу и црквени конак трошних стреја знам храст стари с’ког октобра на … Настави са читањем “Има једно село”

Има једно село,
знам му сваки камен!
Све сам шуме добро упознао
свака стопа земље добро ми позната
знам мирисе шума и са њива
и распоред звезда кад су летње ноћи
парче неба по ком сунце плива.

Има једно село,
знам му сваку стазу
и црквени конак трошних стреја
знам храст стари
с’ког октобра на југ крену птице
знам сво жбуње поред Пусте Реке
где се крију шеве и штиглице.

Има једно село,
знам му све врбаке
све тарабе где и како прећи
и кад која кућа слави славу
знам ракија кад се добра пече
кад се прави добро црно вино
и с пролећа који поток тече.

Има једно село
ја га својим зовем
у њему сам провео детињство из бајке
памтим где су расле прве трешње
и погачу из црепуље старе
маст на њој и мало паприке
најслађе, из руку моје мајке.

Da li sam ja?

Sasvim nebitna pomalo smotana ludo nasmejana nevažno tužna prolazno lepa samouvereno glupa neotopivo hladna neshvatljivo odbojna preterano prgava lažno naklonjena totalno raskrinkana. Nevena Ugrenović-Iskrica

Sasvim nebitna

pomalo smotana

ludo nasmejana

nevažno tužna

prolazno lepa

samouvereno glupa

neotopivo hladna

neshvatljivo odbojna

preterano prgava

lažno naklonjena

totalno raskrinkana.

Nevena Ugrenović-Iskrica

У стену да се…

Из ког се мора преда мном створи док сам празних мисли шетао плажом надајући се да никог нема? Дал’ те то Нептун посла пред мене да ми трајно памет помутиш или си само хтела да тело своје заносно покажеш бедном смртнику. Са ког си неба пред мене сишла, док сам зидао кулу од песка и … Настави са читањем “У стену да се…”

Из ког се мора преда мном створи
док сам празних мисли шетао плажом
надајући се да никог нема?
Дал’ те то Нептун посла пред мене
да ми трајно памет помутиш
или си само хтела да тело своје
заносно
покажеш бедном смртнику.

Са ког си неба пред мене сишла,
док сам зидао кулу од песка
и у тренутку ми узела дах?
Дал’ те то Јупитер посла са неба
да ме опчиниш за сва времена
или си само хтела да телом својим
заносним,
смртника грешником учиниш.

Дал’ те из подземља погани Плутон
на морску стену посла
да у тренутку узмеш ми душу
Или си сама хтела
да дођеш пред моје очи
да не пожелим више ништа друго да видим
и да ја, бедни смртник,
због жеље у паклу горим.

Нимфо, богињо…
да се у стену претворим
а ти се по мени опружиш
у седмом кругу пакла док горим.