I SVICI SU NOĆAS – Milovan Petrović

I svici su noćas, nečujni u mraku, dok im svetlo na tren, tamu narušava, i sove su sada, zastale u letu, sve je tako tiho, moje zlato spava.   Njena plava kosa, ko slapovi, vali, rasula se svuda, po belom jastuku, sagnem se lagano, da je ne probudim, poljubim je nežno i dodirnem ruku.   … Настави са читањем “I SVICI SU NOĆAS – Milovan Petrović”

I svici su noćas, nečujni u mraku,

dok im svetlo na tren, tamu narušava,

i sove su sada, zastale u letu,

sve je tako tiho, moje zlato spava.

 

Njena plava kosa, ko slapovi, vali,

rasula se svuda, po belom jastuku,

sagnem se lagano, da je ne probudim,

poljubim je nežno i dodirnem ruku.

 

Ona na tren samo, u snu se nasmeši,

promeškolji malo, pa u san utone,

ja je samo gledam, u snu nasmejanu,

radujem se s njome, svakom novom danu.

 

Milovan Petrović

PIJANI MORNAR – Milovan Petrović

Pijani mornar ulicom hoda, dok jutro otkriva dan, pijani mornar ulicom šeta, dok luku napušta san.   Njegovu dušu ispuni tuga, i neka tužna seta, pijani mornar pati za ženom, negde na kraju sveta.   Crne mu misli, od noći crnje, po mozgu nevera šeta; “Da li je verna, ili me laže, dok ja sam … Настави са читањем “PIJANI MORNAR – Milovan Petrović”

Pijani mornar ulicom hoda,

dok jutro otkriva dan,

pijani mornar ulicom šeta,

dok luku napušta san.

 

Njegovu dušu ispuni tuga,

i neka tužna seta,

pijani mornar pati za ženom,

negde na kraju sveta.

 

Crne mu misli, od noći crnje,

po mozgu nevera šeta;

“Da li je verna, ili me laže,

dok ja sam na kraju sveta”.

 

Milovan Petrović

PROSUĆU ZVEZDE NA TVOJE PUTE – Milovan Petrović

Prosuću zvezde na tvoje pute, nek dođu u tvoj san, pozvaću mesec boje žute, reći da otera dan.   Moliću dan da ne žuri, da jutrom ne kvari san, tražiću sat da ne juri i zorom donese dan.   Pozvaću kišu na tvoje skute, da spere tugu i bol, doneti radost na tvoje pute i … Настави са читањем “PROSUĆU ZVEZDE NA TVOJE PUTE – Milovan Petrović”

Prosuću zvezde na tvoje pute,
nek dođu u tvoj san,
pozvaću mesec boje žute,
reći da otera dan.

 

Moliću dan da ne žuri,
da jutrom ne kvari san,
tražiću sat da ne juri
i zorom donese dan.

 

Pozvaću kišu na tvoje skute,
da spere tugu i bol,
doneti radost na tvoje pute
i sreću od jutra tog.

 

Sklanjaću sene sa staze tvoje,
da lakše savladaš strah,
tražiću ruke da se spoje,
da živim za tvoj dah.

 

Milovan Petrović

MAJKA – Milovan Petrović

Na kraju sela, u staroj kući, starica sama sedi. Na zidu lampa, u srcu tuga, zadrhti plamen bledi. Njene su misli negde daleko, u zemlji snega i leda, u sobi ormar, na njemu slika, sa slike sin je gleda. Drhtava ruka, sad Boga moli, kandilo s’ zida se klati; “Gospode Bože, pomozi sinu, da mi … Настави са читањем “MAJKA – Milovan Petrović”

Na kraju sela,

u staroj kući,

starica sama sedi.

Na zidu lampa,

u srcu tuga,

zadrhti plamen bledi.

Njene su misli negde daleko,

u zemlji snega i leda,

u sobi ormar,

na njemu slika,

sa slike sin je gleda.

Drhtava ruka,

sad Boga moli,

kandilo s’ zida se klati;

“Gospode Bože,

pomozi sinu,

da mi se kući vrati”.

Nestaje ulja,

lampa se gasi,

nastaje mrkla tmina,

starica šapće svoju molitvu;

“O… Bože vrati mi sina”.

 

Milovan Petrović

KAŽU MI – Milovan Petrović

Kažu mi da pišeš pesme, da stvaraš predivne rime, da tvoja ruka peru je vična, da život opišeš njime. Kažu mi da si princeza, da živiš snove svoje, kažu mi da poput molitve, čitaju stihove tvoje. Kažu mi a ja slušam, osećam svaki stih, pomislim… o Bože dali je, neko u njima od njih. Kažu … Настави са читањем “KAŽU MI – Milovan Petrović”

Kažu mi da pišeš pesme,
da stvaraš predivne rime,
da tvoja ruka peru je vična,
da život opišeš njime.

Kažu mi da si princeza,
da živiš snove svoje,
kažu mi da poput molitve,
čitaju stihove tvoje.

Kažu mi a ja slušam,
osećam svaki stih,
pomislim… o Bože dali je,
neko u njima od njih.

Kažu mi a ja patim,
teraju pesak u oči,
o… kako bi voleo na tren,
u tvoje pesme doći.

Ja znam da u njih ne mogu,
da nisam sreće sin,
da sam na ovom svetu,
još jedan harlekin.

(C) Milovan Petrović

Dusa – Milan Gluscevic

Ne znoje se u strahu oni koji istinu govore Niti vicu oni koji svet kriju u lazima svojim A ja pred tobom stojim kao pred prozore Koji cekaju da se otvore; stari drveni ram Osecam kako se naslusao od stuba zvanog sram Reci mi istinu koju kriju zidovi ovi? A farba bledi,drvo puca od nestasnih … Настави са читањем “Dusa – Milan Gluscevic”

Ne znoje se u strahu oni koji istinu govore
Niti vicu oni koji svet kriju u lazima svojim
A ja pred tobom stojim kao pred prozore
Koji cekaju da se otvore; stari drveni ram
Osecam kako se naslusao od stuba zvanog sram
Reci mi istinu koju kriju zidovi ovi?
A farba bledi,drvo puca od nestasnih zizaka
Koji svoj dom nadjose u starosti tvojoj
Kako to da te niko ne pogleda u jadnosti svojoj?
Zatvarao si price koje letese sa ulica ovih
Gadjan kamenom po stotinu puta izbrojih
Nemoj mi reci da si umoran od ovih prica
Ova zgrada krije takve tajne; napisi na staklu
Ja jos umem da citam, vidim svako slovo tvoje
Svaki red svaka tacka ko godova na panju
Kako niko ne vidi u kakvom si stanju?
Jer ne umire brzo covek koji zivi od rada
A niti ti i ja koji cutnju krijemo sada; reci
Sta ce biti kada i poslednja ode sarka?
Sve ce izgledati kao jedna velika varka.

ЛОПТА ЉУТА…

ЛОПТА ЉУТА… Извини мама лопта је крива што ти мушкатла више није жива лепо сам јуче рекао тати да је продавцу хитно врати и да се није мени омакло када је она разбила стакло јер ја сам играч светске класе али ме лопте овакве плаше шта ако је на мене љута зато што је шутирам … Настави са читањем “ЛОПТА ЉУТА…”

ЛОПТА ЉУТА…

Извини мама
лопта је крива
што ти мушкатла
више није жива
лепо сам јуче
рекао тати
да је продавцу
хитно врати
и да се није
мени омакло
када је она
разбила стакло
јер ја сам играч
светске класе
али ме лопте
овакве плаше
шта ако је
на мене љута
зато што је
шутирам јако
па ми батине
смешта овако…

Братислав Богдановић

РУЖА…

РУЖА… Не криви ружу што бодље има она се само брани њима Многи су њене латице крали из грма најлепше цветове брали Сад трњем своју лепоту штити кад је већ не може скрити Мораш зато платити цену ако пожелиш лепоту њену јер љубав и патња пар су стари па ко ружу воли за бол не … Настави са читањем “РУЖА…”

РУЖА…

Не криви ружу
што бодље има
она се само
брани њима
Многи су њене
латице крали
из грма најлепше
цветове брали
Сад трњем своју
лепоту штити
кад је већ
не може скрити
Мораш зато
платити цену
ако пожелиш
лепоту њену
јер љубав и патња
пар су стари
па ко ружу воли
за бол не мари…

Братислав Богдановић

AFORIZMI

-Srbija već godinama sprovodi “plansko školovanje” mladih kadrova! -Školovane se fakultetlije radi toga jedva mogu zapos- liti kao konobarice, trgovci i razne druge poslove, ali ako samo imaju neku vezu i poznanstvo kao privilegije! Živko Begović

-Srbija već godinama sprovodi “plansko školovanje” mladih
kadrova!
-Školovane se fakultetlije radi toga jedva mogu zapos-
liti kao konobarice, trgovci i razne druge poslove, ali
ako samo imaju neku vezu i poznanstvo kao privilegije!
Živko Begović

*** Radenko Nastić

Ne znam šta sam tražio tamo: Reči odsanjane pesme Odbeglog neba delić samo Il zrak svetla što katkad blesne. Ne znam šta sam tražio tamo. Našao sam slepilo zida Našao sam okamenjenu noć Našao sam pticu bez vida Našao sam bez moći moć. Ne znam šta sam tražio tamo. Od svega u uhu ostade Odjek … Настави са читањем “*** Radenko Nastić”

Ne znam šta sam tražio tamo:
Reči odsanjane pesme
Odbeglog neba delić samo
Il zrak svetla što katkad blesne.

Ne znam šta sam tražio tamo.

Našao sam slepilo zida
Našao sam okamenjenu noć
Našao sam pticu bez vida
Našao sam bez moći moć.

Ne znam šta sam tražio tamo.

Od svega u uhu ostade
Odjek mog ćutanja samo.