PONEKAD, SAMO PONEKAD – Milovan Petrović

Ponekad postanem pesma što tugu u sebi nosi jesen u proleće rano sa prvim injem u kosi.

Ponekad postanem pesma
što tugu u sebi nosi
jesen u proleće rano
sa prvim injem u kosi.

Настави са читањем “PONEKAD, SAMO PONEKAD – Milovan Petrović”

OPET SAM TU – Milovan Petrović

Opet sam tu na istom mestu gde voda miluje stene. Ponovo krv mi ko nekad davno teče brže kroz vene. I sada more šumi k’o nekad galeba glas se čuje a strane lađe kao u priči donose golfske struje. Pogled mi luta po tirkizno plavoj nemirnoj boji mora, sve je k’o nekad vreme je stalo … Настави са читањем “OPET SAM TU – Milovan Petrović”

Opet sam tu na istom mestu
gde voda miluje stene.
Ponovo krv mi ko nekad davno
teče brže kroz vene.

I sada more šumi k’o nekad
galeba glas se čuje
a strane lađe kao u priči
donose golfske struje.

Pogled mi luta po tirkizno plavoj
nemirnoj boji mora,
sve je k’o nekad vreme je stalo
samo na licu mi bora.

Sećam se nekad kako smo bezbrižni
vršili jutrom “smotru”,
brojali brodove što mirno plove
daleko na horizontu.

I sad se lađe šepure morem
zatrube,… probude setu,
moje je društvo negde daleko,
sam lutam po ovom svetu.

(C) Milovan Petrović

SUTRA ĆE VEĆ BITI KASNO – Milovan Petrović

Valiki brodovi čekaju na me vozovi i avioni da odem negde daleko  njima odavde da se sklonim. Ovde je postalo tužno i jadno odavno ništa me neće. Pogrešan izbor mladost učini mesto je ovo bez sreće. Sve je nestalo, sad moje nade nisu pokretač svemu, mesto me moga rođenja zove misli mi hrle ka njemu. … Настави са читањем “SUTRA ĆE VEĆ BITI KASNO – Milovan Petrović”

Valiki brodovi čekaju na me
vozovi i avioni
da odem negde daleko  njima
odavde da se sklonim.

Ovde je postalo tužno i jadno
odavno ništa me neće.
Pogrešan izbor mladost učini
mesto je ovo bez sreće.

Sve je nestalo,
sad moje nade
nisu pokretač svemu,
mesto me moga rođenja zove
misli mi hrle ka njemu.

Miris bagrema u snu osećam,
opojne dunje žute,
gazim odavno i staze stare,
stare poznate pute.

Pakujem sada sve svoje stvari
odavno sve mi je jasno,
moja je karta za danas samo,
sutra će već biti kasno.

Milovan Petrović

PRIČAJU MI DA SI SAMA – Milovan Petrović

Pričaju mi da si sama da su tužne tvoje noći da za mene često pitaš i da želiš meni doći. Zar bi sada da se vratiš domu što si porušila otišla si s drugim davno s’ drugim gnezdo ti si svila. Ne vraćaj se meni više sad kada si ostavljena nek te bole boli moje … Настави са читањем “PRIČAJU MI DA SI SAMA – Milovan Petrović”

Pričaju mi da si sama
da su tužne tvoje noći
da za mene često pitaš
i da želiš meni doći.

Zar bi sada da se vratiš
domu što si porušila
otišla si s drugim davno
s’ drugim gnezdo ti si svila.

Ne vraćaj se meni više
sad kada si ostavljena
nek te bole boli moje
povratka ti meni nema.

Ne igraj se ne dolazi
i ne traži više mene
ranila si mene davno
bolne su mi uspomene.

Milovan Petrović

milovpetrovic@gmail.com

JOŠ NA TEBE NOĆ MIRIŠE – Milovan Petrović

Još na tebe noć miriše i još ti se divim još si pesma moga srca i za tebe živim. Još si vino koje pijem piće si Bogova, još te volim kao nekad ženo mojih snova. Još te sanjam, a na javi tu kraj mene nisi, još sa tobom snove imam moj anđeo ti si. Milovan … Настави са читањем “JOŠ NA TEBE NOĆ MIRIŠE – Milovan Petrović”

Još na tebe noć miriše
i još ti se divim
još si pesma moga srca
i za tebe živim.

Još si vino koje pijem
piće si Bogova,
još te volim kao nekad
ženo mojih snova.

Još te sanjam, a na javi
tu kraj mene nisi,
još sa tobom snove imam
moj anđeo ti si.

Milovan Petrović

ANA – Milovan Petrović

Ovo je priča iz osamdeset i neke o ženi i gradu kraj jedne reke. Poletne behu godine te kad svi smo živeli za svoje sne. Ana je bila ponos grada, zanosno lepa, visoka, mlada kud god su šetale noge njene, tu svud je bio i deo mene. Bilo je tu i drugih “džulova”, previše želja, … Настави са читањем “ANA – Milovan Petrović”

Ovo je priča iz osamdeset i neke
o ženi i gradu kraj jedne reke.
Poletne behu godine te
kad svi smo živeli za svoje sne.

Ana je bila ponos grada,
zanosno lepa, visoka, mlada
kud god su šetale noge njene,
tu svud je bio i deo mene.

Bilo je tu i drugih “džulova”,
previše želja, previše snova
i svi smo želeli jedno te isto
a da joj kažemo, to smeli nismo.

Šetala Ana po gradu sama
ni slutila nije šta je sa nama.
Da cela “horda” je mladića prati,
i da joj se svaki želi dati.

Odnese reka te mlade dane,
a grad nam osta bez lepe Ane.
Sećam se toga k’o juče da beše,
putevi stranca u grad doneše.

Zaluta “dripac” u našem gradu,
ko bi se nadao takvome jadu?
Slučaj je hteo, ili sudbina,
da sretne Anu pred nama svima.

Upita je za neku ulicu i broj;
“Dečko baš nije sasvim svoj”.
I pazi čuda, od toga dana,
Ana nam nije šetala sama.

Ode sa strancem, ostavi grad,
osta nam prekor, patnja i jad,
… i jedna tvrdnja;
“Ma… baš sam gad”.

Milovan Petrović

BEZIMENA PESMA – Milovan Petrović

Talasi mora kupaju stene pričaju istinu o nama, njihova pena suze su samo što klize lagano po stenama. To leto jedno što davno beše vetrovi prošlosti odneše sa sobom, ostaše naša nadanja, želje još uvek žalim za tobom. Naša je ljubav trajala kratko beše to jedan san na peronu stajah, ispraćah tebe težak je bio … Настави са читањем “BEZIMENA PESMA – Milovan Petrović”

Talasi mora kupaju stene
pričaju istinu o nama,
njihova pena suze su samo
što klize lagano po stenama.

To leto jedno što davno beše
vetrovi prošlosti odneše sa sobom,
ostaše naša nadanja, želje
još uvek žalim za tobom.

Naša je ljubav trajala kratko
beše to jedan san
na peronu stajah, ispraćah tebe
težak je bio taj dan.

I dan se danas sećam tog leta
dragulj je međ’ letima svim,
dodira tvojih, šaptanja nežnih:
“volim te, volim te, volim!”

Ništa mi sada baš jasno nije
šta nam se desilo tad,
bila si mlada, previše želja
i ja sam bio mlad.

Da li ponovo to leto žališ,
bilo je to vreme nade
nismo se snašli
mladost nam prođe
sećanje samo ostade.

Milovan Petrović

USNILA JANA – Milovan Petrović

Usnila Jana mladog Jovana od kog joj ništa draže, da lepi Jova sad drugu ima to san je samo laže. Usnila Jana da uzalud behu svi njeni o Jovi snovi vidi ga u snu da drugu ženu za ljubav njenu moli. Usnila Jana san koji boli suza joj u snu krenu zašto li Jova sad … Настави са читањем “USNILA JANA – Milovan Petrović”

Usnila Jana mladog Jovana
od kog joj ništa draže,
da lepi Jova sad drugu ima
to san je samo laže.

Usnila Jana da uzalud behu
svi njeni o Jovi snovi
vidi ga u snu da drugu ženu
za ljubav njenu moli.

Usnila Jana san koji boli
suza joj u snu krenu
zašto li Jova sad drugu voli
ne želi ljubav njenu.

Usnila Jana Jovu sa drugom
zaista lako joj nije
jutro je iz sna tužnu probudi:
“San ti istinu krije”.

Milovan Petrović

PESMA ŽENI – Milovan Petrović

Ti nosiš pesmu u sebi i zrake sunca u oku, slobodu, strah mlade srne na šumskom izvoru, potoku. Večnost pred sobom imaš, prošlost ti ko dragulj blista, tvojih je podviga, pobeda, zaista velika lista. Kosu ti vetar vije, zastavu pobede pravi, sve u čast tebi ŽENO i tvojoj velikoj slavi. Ti si i sestra i … Настави са читањем “PESMA ŽENI – Milovan Petrović”

Ti nosiš pesmu u sebi
i zrake sunca u oku,
slobodu,
strah mlade srne
na šumskom izvoru, potoku.

Večnost pred sobom imaš,
prošlost ti ko dragulj blista,
tvojih je podviga, pobeda,
zaista velika lista.

Kosu ti vetar vije,
zastavu pobede pravi,
sve u čast tebi ŽENO
i tvojoj velikoj slavi.

Ti si i sestra i majka
oslonac večiti NJEMU,
ti si “šerpas,” vodič
i svetlo u tunelu.

Sav svet tu je zbog tebe
i samo zbog tebe živi,
tebi se klanja ŽENO,
tebi se samo divi.

Milovan Petrović

ODLAZIŠ – Milovan Petrović

Pogledaj u moje oči videćeš u njima setu danas sam voljena tužan najtužniji čovek na svetu. Pogledaj u moje ruke ostaće ovde prazne milovanja postaće željne zbog čega sve ove kazne. Pogledaj u noge moje hodati više ne žele olovne, teške su stale sa tobom put bi da dele. Pogledaj i u budućnost svoju bez … Настави са читањем “ODLAZIŠ – Milovan Petrović”

Pogledaj u moje oči
videćeš u njima setu
danas sam voljena tužan
najtužniji čovek na svetu.

Pogledaj u moje ruke
ostaće ovde prazne
milovanja postaće željne
zbog čega sve ove kazne.

Pogledaj u noge moje
hodati više ne žele
olovne, teške su stale
sa tobom put bi da dele.

Pogledaj i u budućnost svoju
bez mene tuga je i tama
da li baš želiš po mraku tome
lutati zauvek sama?

Pogledaj u daljinu
zar vidiš nešto tamo
ovde je za nas bolje
ovde bar sve znamo.

Pogledaj i reci samo:
“Neću da idem sama
sa tobom je daleko lepše
ni tama tad nije tama”.

I NEĆEŠ IĆI SAMA.

Milovan Petrović