HOĆU – Miladinović Sandra

 HOĆU  Ustreptale misli se skrovito provlače kroz želje i dopiru daleko put horizonta gde se visoravan dodiruje sa predvečernjim suncem! Kuda žure male namiguše, kikotave, razdragane? Nesebično, svesna i da grešim, ja ih pratim gledajući nebo, i te svitke raznolikih boja, pretačem sa neba  na polja! Divlja nana nežno se uvija, mesečina mirisom opija, a, … Настави са читањем “HOĆU – Miladinović Sandra”

 HOĆU

 Ustreptale misli se skrovito provlače kroz želje

i dopiru daleko put horizonta gde se

visoravan dodiruje sa predvečernjim suncem!

Kuda žure male namiguše, kikotave, razdragane?

Nesebično, svesna i da grešim, ja ih pratim

gledajući nebo, i te svitke raznolikih boja,

pretačem sa neba  na polja!

Divlja nana nežno se uvija, mesečina mirisom opija,

a, kadulja vesela u horu, kao eho dočekuju zoru!

Bršljan stremi uz jasen ka nebu,

ja ga grlim opijena čudom, a zvezde se redjaju trepćući,

i dok žurim da se vratim kući, koraci mi kratki vrlo teški,

neda mi se da odem odavde,

gde mi duša strah ne poznaje, i strast mi baš sve od sebe daje!

Ja bih htela da volim i ljubim,  zaboravim ovo krhko biće,

predrasude, nevidljive niti!

Sklopim ruke nemo prema nebu dok mi rosa izbija po čelu,

a, i san mi spušta teške kapke,

dišem teško i klonem sred bajke!

Prvi zrak osećam ko milost, život plovi kao barka sjajna!

Hoću da se zahvalim svanuću,

što sad noći nisu više tajna!

 

© Miladinović Sandra

 

 

 

TEŽNJA TEBI -Miladinović Sandra

TEŽNJA  TEBI Slomili su me i klečala sam uplakana pred svetinjom u crkvi, molila da me mržnja ne savlada, da me tuga i očaj ne pobede! Skupljala sam komadiće stakla, koji su se rasuli po mojoj duši! Ugasi tamu, odnesi nemir, i baci ih bezdan! Ti svemu daješ početak i kraj! Ako u mojim očima … Настави са читањем “TEŽNJA TEBI -Miladinović Sandra”

TEŽNJA  TEBI

Slomili su me i klečala sam uplakana

pred svetinjom u crkvi,

molila da me mržnja ne savlada,

da me tuga i očaj ne pobede!

Skupljala sam komadiće stakla,

koji su se rasuli po mojoj duši!

Ugasi tamu, odnesi nemir,

i baci ih bezdan!

Ti svemu daješ početak i kraj!

Ako u mojim očima nema svanuća,

i pored tvoje topline i zagrljaja,

ja bih bila kolevka bespuća,

ja bih bila ludilo beskraja!

Skupiću dušu u sam kamen,

dlanove pretvoriti u plamen,

tu je trzaj ko zagonetka večna…

Prenu me i  probudi sva čula,

sada mogu kud hoću da letim,

s’ tobom jača, svuda ću da sletim!

A, vuku me struje vasione,

u meni je ljubavi na tone!

© Miladinović Sandra

 

PREDOSEĆAM…- Miladinović Sandra

Predosećam….. Predosećanja love moju dušu, često i sreća korak mi pazi, ja uvek vidim tvoj mio lik, i tvoja stopala na snežnoj stazi! A, ja ih čuvam kao svetinju, i tako tone moje kraj tvog, vidim viziju nadahnućem, kao da mi u svemu pomaže Bog! Osmeh kroz grane u šumarku, dok lahor miluje mi vrat, … Настави са читањем “PREDOSEĆAM…- Miladinović Sandra”

Predosećam…..

Predosećanja love moju dušu,

često i sreća korak mi pazi,

ja uvek vidim tvoj mio lik,

i tvoja stopala na snežnoj stazi!

A, ja ih čuvam kao svetinju,

i tako tone moje kraj tvog,

vidim viziju nadahnućem,

kao da mi u svemu pomaže Bog!

Osmeh kroz grane u šumarku,

dok lahor miluje mi vrat,

predosećam to nisu vreme ni sati,

već želja da čujem tvoj jasni bat!

Obgrlim rukama telo breze,

i slušam priču  šumarka tog,

na proplanak zatim izlazim lako,

ko košuta dok traži jelena svog!

I znam doći ce vreme sto me hrabri,

a, moja čula, snaži  i volju,

ti si moj život  i dok te tražim,

osluškujem vrletima na životnom polju!

© Miladinović Sandra

 

МОЈ КРАЉ – Миладиновић Сандра

МОЈ КРАЉ На балкону бих остала сама загледана у  небо пуно сјајних звезда, и тако чак до сванућа,  а, вечност би постала већа…. Шаптала бих са васионом и рекла што ником небих! Недај ми никада да останем сама и тако далека теби! У сам освит крај реке прву би кап росе попила, с, реком бих … Настави са читањем “МОЈ КРАЉ – Миладиновић Сандра”

МОЈ КРАЉ

На балкону бих остала сама загледана

у  небо пуно сјајних звезда,

и тако чак до сванућа,

 а, вечност би постала већа….

Шаптала бих са васионом и рекла што ником

небих!

Недај ми никада да останем сама

и тако далека теби!

У сам освит крај реке

прву би кап росе попила,

с, реком бих жуборила,

удисала бих мирисе далеке моме крају!

Саваном са атом галопирала,

никада се не бих уморила,

да се тај бесркај  тка,

ткала бих га баш ја!

Недај да суза око ми помути,

у  том бескрају остани баш ти!

У подне сунце би ми грејало чело и дланове,

мирис тамјана душу  ми опијао!

Док звони звоно са звоника,

све очи у сусрету биле би ми познате,

а, у ваздуху ко привид позлате,

лебделе би контуре сањалица!

Учини да ми се не причини

да ми руку пружаш баш ти,

и да снена одлутам жељна љубави,

нестрпљење да победи,

па да заробљена ко птица завршим,

и заборавим цвркут предака, мелодију душе!

Умрла бих или ко слепа ходала,

а, само суза би ме понекада одала,

да патим и живим за бескрај,

јер само ти си ипак мој краљ!

(с) Миладиновић Сандра

 

 

 

 

 

 

 

PROLEĆNE MAGIJE – Miladinović Sandra

PROLEĆNE MAGIJE Proleće mi neda mirno da spim, jer svojim mirisima opojnim, kao magija igra se sa svim!  Osećanja  mi izmiču kontroli, um sneno čeka znak andjela!  Čarolijama kosu mi mrsi, i nosi misli do samog neba, pred svake oči ili korak, pred svaka vrata, izbor neda! Nad rekom, u krošnji  bagrema  i topole čujem … Настави са читањем “PROLEĆNE MAGIJE – Miladinović Sandra”

PROLEĆNE MAGIJE

Proleće mi neda mirno da spim,

jer svojim mirisima opojnim,

kao magija igra se sa svim!

 Osećanja  mi izmiču kontroli,

um sneno čeka znak andjela!

 Čarolijama kosu mi mrsi,

i nosi misli do samog neba,

pred svake oči ili korak,

pred svaka vrata, izbor neda!

Nad rekom,

u krošnji  bagrema  i topole čujem slavuje,

 kako se mole duhovima ovih svanuća,

što sve nas grle i tepaju nam,

ne bi li sastavili iskonske strune,

s’prošlošću koje nismo svesni, a tu je!

Čujem pesmu i daire,

ko da kaže- hej slavi me!

Proleće je od svanuća

prvi gost svih naših kuća!

I kad sunce ne vidimo,

Vasionom tajne svetle,

neke od njih  ne postoje,

al’ na nebu šepure se kao paun,

i stapaju svoje boje sa bojama oko nas,

 pa tako se i ogleda šarenilo svaki cas!

© Miladinović Sandra

MALA MAJDA- Miladinović Sandra

MALA MAJDA Proleće i opet miris  plavog jorgovana, jutros me je dodirnula rascvetala grana, kraj bunara beli raste i ko da se grle, Djurdjevdanu ovih dana kao uvek hrle, tad zajedno i slušaju vesele slavuje! Sunce ljubi strasno zemlju i vrleti njene, i iznova pali vatru koja zimi tinja, treperavi zraci tako dolaze do reke, … Настави са читањем “MALA MAJDA- Miladinović Sandra”

MALA MAJDA

Proleće i opet miris  plavog jorgovana,

jutros me je dodirnula rascvetala grana,

kraj bunara beli raste i ko da se grle,

Djurdjevdanu ovih dana kao uvek hrle,

tad zajedno i slušaju vesele slavuje!

Sunce ljubi strasno zemlju i vrleti njene,

i iznova pali vatru koja zimi tinja,

treperavi zraci tako dolaze do reke,

dok žubori iz daleka ko haljine meke,

Boginjama sa Olimpa tad zastaje dah!

Korakom i poput senki prizor bi da vide,

prelepe, a opet tihe, kao da se stide,

spustile bi kapi rose jutrom da caruju,

maloj Majdi plavookoj snove da daruju!

© Miladinović Sandra

DVE ZELJE – Miladinovic Sandra

DVE ZELJE U jednom primorskom gradu na Jadranskom moru srele se dve zelje koje su bile tajne! Na prvi pogled osetise duboku naklonost koja se vrlo brzo razvijala i postase prijatelji. Krenuse u pustolovine od obale do obale, od  zaliva do zaliva! Bese leto i naslusase se kikota dece i saputanja morskih valova! Delfini su … Настави са читањем “DVE ZELJE – Miladinovic Sandra”

DVE ZELJE

U jednom primorskom gradu na Jadranskom moru srele se dve zelje koje su bile tajne!

Na prvi pogled osetise duboku naklonost koja se vrlo brzo razvijala i postase prijatelji.

Krenuse u pustolovine od obale do obale, od  zaliva do zaliva! Bese leto i naslusase

se kikota dece i saputanja morskih valova! Delfini su skakali i prkosili strujama i vetru

a, prizor je bio velicanstven!

Ta divna inteligentna stvorenja, pomislise zelje!

Nadjose se tako na horizontu i ostase tu danima lebdeci, a jedna od njih bese jako zamisljena! Ustvari od samog susreta to je vec i bila.

Zasto tugujes?- upita je druga zelja.

Tugujem jer sam neostvariva, osecam da mi nema tla i da nesto nedostaje mojoj sreci! -rece druga!

Ne tuguj, pozvacemo galeba srece i on ce nam pomoci!

 Bas tada nadlete ih beli galeb srece i one ga zamolise da im pomogne!

Tako ljupke dve zelje, pa nije mogao da im ne izadje u susret!

Evo kljuca slobode, otkljucacemo tajnu i saznacemo nedostatak!-rece galeb!

Da!!!- obradovase se zelje! Otkljucase tajnu i tu je bilo  svega, svega sto pleni

dusu, ali galeb primeti da tu nema ljubavi!

 Suze potekose zelji, ali galeb je utesi i  rece :”Nemogu vam dalje pomoci ja, ali zamolite nocu Mesec, nadam se pomoci ce vam! Odlete galeb i pozravi se sa zeljama!

Srescemo se opet nadam se!  – rece galeb!

Dodje noc i Mesec se pojavi onako sav blistav. Zelje otpevase divnu melodiju –uspavanku, a mesec ozaren rece:” Odusevljavate mene i zvezde i celo podneblje, a

opet cudi me, primetio sam vas vec nekoliko dana da ste tu, sta to radite?

Zelje rekose da jednoj od njih nedostaje ljubav da bi bila ostvariva i da nikako nemoze naci put do nje!

Mesec se slatko nasmeja i rece im:” Na obali blizu Bara  svakog dana izlazi prelepa

Milena, koja ceka svog dragog, on je mornar i nema ga mesecima, ali njeno lice je uvek

ozareno i srecno! Pitajte je – divna je to dusa!

Dodje dan i zelje krenuse do Milene! Eh’ takve lepote nisu videle, jer Milena je bila

devojka vilinske lepote!

Gledala je setno u daljine i onda ustala pa pocela da trci obalom praveci piruete kao prava balerina! Zelje je stigose i  gledajuci u njene divne crne oci, osetise da toj devojci Bog nista nije uskratio! Bila je ne samo lepa, neko i vrlo dobra, u  pravu je bio Mesec.

Sta vas muci zeljice? –rece Milena, zar jedna od vas nema ljubavi da bi bila ostvariva!

Da, odkuda znas?- rekose zelje!

Pa osecam, ustvari predosecam!-rece Milena!

Ja dugo cegam svog Marka i ljubav u mom srci plamti, jer je moja vera toliko velika

da mi neda da ostanem bez nade!

Hvala ti divna Milena –rekose joj zelje! Sreca neka te prati, to je kljuc problema !

HVALA TIIIIIII! –dugo je odzvanjalo nad morem kao zvono eho pozdrava, a Milena je mahala, mahala presrecna!

Padala je noc i zelje opet na horizontu, sada kada su nasle pravi put  toliko zasijase i nebo kao da ih rukama povuce gore daleko u svoja nedra!

Dve zelje sijale su trepcuci danima pored meseca, pili su iz mesecevih srebrnih casa nebeska vina !

Milena ih je gledala sa svog balkona. Da to su one , mislila je, one su!

Drugim zvezdama postade toliko interesantno i bajkovito njihovo treptanje, pa tako pocese i one da trepere, a od tada se ni te dve zelje nemogu okom prepoznati u drustvu

beskonacno mnogo zvezda!

Ali, jedno je sigurno, kada pogledate u vedro nebo, zvezde kao da nam govore pricu o pravom prijateljstvu, tajnama i ljubavi koja je nadasve vazna za svaciju srecu!

© Miladinovic Sandra

 PS: OVO JE PRICA ZA DECU I POSVECENA JE RODJENDANU MOGA SINA DUSANA 

23.04. , A POKLON JE I SVAKOM DETETU I BILO KOME KO TRAZI SVOJU ZVEZDU!

DEČJI RAJ -Miladinović Sandra

DEČJI RAJ Proleće je sunce sija, veseo sam razdragan! Evo moga Džerija, taj pas laje povazdan! Maše repom zamnom juri, kao vozić hitamo! Veselo se smejem svemu, sad ćemo da skitamo! U dvorištu brata Laze, jorgovan baš miriše! U kućici na drvetu, mašte nam se smiriše! Poneli smo i sendviče, i po koju jabuku, da … Настави са читањем “DEČJI RAJ -Miladinović Sandra”

DEČJI RAJ

Proleće je sunce sija,
veseo sam razdragan!
Evo moga Džerija,
taj pas laje povazdan!

Maše repom zamnom juri,
kao vozić hitamo!
Veselo se smejem svemu,
sad ćemo da skitamo!

U dvorištu brata Laze,
jorgovan baš miriše!
U kućici na drvetu,
mašte nam se smiriše!

Poneli smo i sendviče,
i po koju jabuku,
da smirimo ovu glad,
ponavljamo azbuku!

I ovde nas Vuk sad uči,
ne možemo bez njega!
U nedelju Vaskrs nam je,
Isus gleda sa neba!

Isuse ti Božji sine,
nama deci mira daj,
tople ruke, mile oči,
poput tvojih!
Decji raj!

© Miladinović Sandra

POSVEĆENO SINU DUŠANU I DRUGARIMA,
SVOJ DECI JER SU NAJVEĆE BOGATSTVO
OVOG SVETA!

TVOJA SENKA – Miladinović Sandra

TVOJA SENKA….. Nisam sakrila dane sto noćima me bude, i da hoću nemogu ih skriti! Samo sam našla mesta u jednom kutu, gde mogu zauvek biti! Taj bol i strast što iznude čak i vapaj duše, toplota dlana i iskra što miriše na tebe! Samo sam htela munju u sred olujnih noci, da zarobim i … Настави са читањем “TVOJA SENKA – Miladinović Sandra”

TVOJA SENKA…..

Nisam sakrila dane sto noćima me bude,

i da hoću nemogu ih skriti!

Samo sam našla mesta u jednom kutu,

gde mogu zauvek biti!

Taj bol i strast što iznude čak i vapaj duše,

toplota dlana i iskra što miriše na tebe!

Samo sam htela munju u sred olujnih noci,

da zarobim i čuvam za sebe!

Ne, neće to proći ko vetar poljima žita,

 dok šeta zrak sunca, a  zrno groždja zri!

Samo sam htela da jednoga dalekog jutra,

u tvojoj senci prepoznam da si još uvek ti!!!!

©Miladinović Sandra

JEDAN STIH -Miladinovic Sandra

JEDAN STIH Opisi moju tugu kao ludost, kao dokonost i kao mrzovolju! Objasni moje suze neverujucim, dozivi moju bol kao melodiju! Okreni novi list ko novi korak, ne razmisljaj o recima ni postupcima, uzalud ne broj dane, jer brojim ih ja! Neka te zivot vodi razjarenim potocima! A, moja kap krvi police suvu zemlju,  pa … Настави са читањем “JEDAN STIH -Miladinovic Sandra”

JEDAN STIH

Opisi moju tugu kao ludost,

kao dokonost i kao mrzovolju!

Objasni moje suze neverujucim,

dozivi moju bol kao melodiju!

Okreni novi list ko novi korak,

ne razmisljaj o recima ni postupcima,

uzalud ne broj dane, jer brojim ih ja!

Neka te zivot vodi razjarenim potocima!

A, moja kap krvi police suvu zemlju,

 pa negde na horizontu zaustavicu pogled!

I moju belu, snezno belu postelju,

grlicu crvrsto sve dok ne odem!!!!

Rukom skolnicu oci od sunca,

da vidim jos jednom poznati lik,

i oseticu prazninu ovde!

Kao dva stranca, a jedan stih!

©  Miladinovic Sandra