Predosećam…..
Predosećanja love moju dušu,
često i sreća korak mi pazi,
ja uvek vidim tvoj mio lik,
i tvoja stopala na snežnoj stazi!
A, ja ih čuvam kao svetinju,
i tako tone moje kraj tvog,
vidim viziju nadahnućem,
kao da mi u svemu pomaže Bog!
Osmeh kroz grane u šumarku,
dok lahor miluje mi vrat,
predosećam to nisu vreme ni sati,
već želja da čujem tvoj jasni bat!
Obgrlim rukama telo breze,
i slušam priču šumarka tog,
na proplanak zatim izlazim lako,
ko košuta dok traži jelena svog!
I znam doći ce vreme sto me hrabri,
a, moja čula, snaži i volju,
ti si moj život i dok te tražim,
osluškujem vrletima na životnom polju!
© Miladinović Sandra