JUG BOGDAN – Miljojko Milojević

JUG BOGDAN Setno šumi zelena Toplica, nad njom Brdo Jugovića drema; pišti eja ptica zloslutnica, a Bogdan se za Kosovo sprema. Prekosutra na Kosovo mora, a već sutra do kneževog dvora, na večeru i tajne besede : kako silne Turke da pobede. Od sinoć ga ružan san proganja : sokoli mu pokunjeni pište; bojni ati … Настави са читањем “JUG BOGDAN – Miljojko Milojević”

Bile

JUG BOGDAN

Setno šumi zelena Toplica,
nad njom Brdo Jugovića drema;
pišti eja ptica zloslutnica,
a Bogdan se za Kosovo sprema.

Prekosutra na Kosovo mora,
a već sutra do kneževog dvora,
na večeru i tajne besede :
kako silne Turke da pobede.

Od sinoć ga ružan san proganja :
sokoli mu pokunjeni pište;
bojni ati u stajama vrište;
beli dvorac u ponor potanja…

U odaji crn uhoda sedi
i pakosno sikće iz prikrajka :
“Šta ako vas taj Murat pobedi,
šta će sinja Jugovića majka?

Iz oka mu teška mržnja zrači :
,,Pravdu kroji uvek samo jači,
a Sloboda baš ništa ne znači
kad gospodar vazala ne tlači…

I ne veruj ni bogu, ni svecu,
prikloni se jačem ljubi ruke,
sagni glavu i sačuvaj decu,
ii poživi da gajiš unuke.

Nemoj posle da te snahe kunu,
biraj Juže na čiju ćeš stranu:
iil Lazaru, il moćnom sultanu…
sultan nudi: zlato, moć i krunu,

Lazar samo samrt sred Kosova
za krst časni i zlatnu Slobodu…
Bićeš mrtav sa devet sinova-
kratka tuga u svom srpskom rodu!,,

Crna eja kriknu kraj prozora,
i uhoda bez traga nestade.
Presta sanak, presta teška mora,
a Jug- Bogdan umoran ustade.

Ponoć prošla i nedelja sveta,
s neba sipi mesečina plava,
mirno čeljad još u dvoru spava
a Bogdan se po doksatu šeta.

Na doksatu kraj alaj-barjaka
i mačeva srebrnaste boje,
i oklopa i sjajnih kalpaka,
vitka koplja ubojita stoje.. .

Na ruku mu slete stari soko
za njim devet sokolova leti…
Starac ruke podiže visoko
i uhodi započe da preti:

,,Čuj uhodo od boga prokleti,
na Kosovo s Lazarom ću ići,
na Kosovu pobedit, il mreti!
Na Kosovo svi moramo stići!
Kosovo je srpsko od starina
Kosovo je srpska Otadžbina.

Nisam rođen ni za moć, ni krunu,
ni za slugu, ni ičijeg vazala!
Ja sam rođen da podižem bunu
protiv sile, ropstva i svih zala!,,

I dok bledi sjajna mesečina,
belu bradu pritište na grudi
i korakom odvažnog Srbina
krenu svoje sinove da budi.

Zora sviće svud pevaju ptići,
za Kruševac jezde Jugovići.
Jezdi Bogdan s devet svojih tića,
S devet sina devet Jugovića.

A već sutra kada boj prestane
i legende krenu na sve strane,
večni biće Devet Jugovića
i Deseti Stari Jug-Bogdane.

(C)Miljojko Milojević

NEMA MIRA MEDJU BOŽURIMA – Miljojko Milojević

NEMA MIRA MEĐU BOŽURIMA Baš me briga i za rimu i metar i ritam, (iako o tome još ponešto znam, hoću samo poruku da dam uz najviši ton da me čuju Satana i ON.) Moram u ove, crne, teške dane, uz vapaj i jecaj, Svevišnjeg da pitam: zašto je prešo u tabor Satane. Iz dubine … Настави са читањем “NEMA MIRA MEDJU BOŽURIMA – Miljojko Milojević”

Bile

NEMA MIRA MEĐU BOŽURIMA

Baš me briga i za rimu i metar i ritam,
(iako o tome još ponešto znam,
hoću samo poruku da dam
uz najviši ton da me čuju Satana i ON.)
Moram u ove, crne, teške dane,
uz vapaj i jecaj, Svevišnjeg da pitam:
zašto je prešo u tabor Satane.

Iz dubine i bića i duše i srca skršenog,
čudim se, grcam, nemoćno, širim ruke:
o, zar On ne mari za bol i ropske muke;
za život i očaj, nebeskog, naroda svog…

Jel Svemoćni kao, zadnja, ljigava šuša,
posago glavu pod bičem Satane
i ljubi krvave skute genocidnog Buša,
i u tminu ropsku pretvara nam dane…

Šest vekova zar može da gleda
teški nemir među božurima-
kako divlja podli božur plavi
ruši, pali, ubija, otima-
na tlu srpskom Albaniju pravi.

Još crvenom božuru da ne da
od gamadi časno da odbrani
sveta groblja, njive i kućice od greda;
Pravoslavlje što kljuju gavrani…

Ako j’ od boga previše je i dosta!
Ustaj rode – u boj do Slobode!
Leči, staru, crnu, ropsku muku
diži slavnu motiku i kuku!
Goni kvarnog i surovog gosta!
Ako padneš – Lazar će te dići,
Grli će te slavni Jugovići!

(C) Miljojko Milojević