ПЕСМА ГОДИНЕ за 2009. годину


Miljojko Milojević Bile

GROBLJE, TAMA, ČAMA…

Ovde, na groblju u gradu,
iznad svakog dobra, iznad svakog zla,
počivaju drug do druga, ovdašnji do stranca,
i heroji, i genije slavni kraj tužnog pijanca
– svi u tami teškog, vlažnog, tla.

Ovde, u miru počivaju deca i ljudi i žene,
bez ljubavi, i sreće, i jada, i bez nade svake.
U tišini i dubokoj čami svoje crne rake,
očekuju voljene i drage…
Tu i moja draga očekuje mene!

A, ovde, na groblju moga milog sela,
iznikli i rastu sve cerovi sami.
Među njima jedna breza bela
prkosi tišini i grobljanskoj čami.

Kada me sahrane tu, kraj travnoga puta,
voleo bih da mi iznad čela mesto
cera, mesto gloga ljuta,
nikne samo vitka breza bela…

I u dane letnje i u noći jesenje i sive
šumi, šumi, šumi
sve lepše, i duže, i više…
Da se zvezde i okolni humi začude, zadive,
kako brezi pesme mrtav pesnik piše.

(c) Miljojko Milojević

 

NAPOMENA: Za najbolje u takmičenju za PESMU GODINE za 2009. godinu na sajtu PoezijaSCG proglašena je pesma Miljojka Milojevića Bila GROBLJE, TAMA, ČAMAPo mišljenju posetioca sajta najbolja je pesma *KAD DUŠA ZABOLI * koju je napisala Stana Minić! Pogledajte kako je izgledalo uručivanje nagrada na linku: VIII SUPES.

Stana Minić
 

KAD DUŠA ZABOLI

U iskopanoj duši opet raste pelin
tako malo reči za tako mnogo bola
i tako malo suza za tako puno tuge
ćutati ne mogu a pričati nemam s kim

nema ni sna da odmorim dušu od pitanja
ni zračka sunca čak ni u svitanja
kad isto je i noć i dan i jutro i mrak
kad nemam s kim da podelim

taj osećaj bola što je k’o smrt jak
ni srce svoje nemam kome dati
pa molim boga da prestane kucati
nek odmore misli u tom večnom snu
nek istrule ruke kad nemaju zagrliti
čoveka u čoveku prijatelja bar
ma kome treba život kada on to nije
zar se srce može baciti k’o stvar
u ruke onom kom su reči zmije…

© Stana Minić

Настави са читањем “ПЕСМА ГОДИНЕ за 2009. годину”