СРЕЋНА НОВА 2010 ГОДИНА И БОЖИЋНИ ПРАЗНИЦИ

Добродошли!
СРЕЋНА НОВА 2010 ГОДИНА И БОЖИЋНИ ПРАЗНИЦИ ПоезијаСЦГ

MESEČINA kao da svetli… nada iskonska srce u damarima čežnja u treptaju sve što su rekli u izlozima kao da svetli… prošlost u igrama ljubav u zanosu sećanje u fragmentima kao da svetli… suština na dohvatu ideal u provaliji izlaz u bezizlazu stabilnost u magnovenju kao da svetli… kosmos paralelnih svetova sjajem večnosti u trenu prolaznom … Настави са читањем “MESEČINA – Ljubodrag Obradović”

MESEČINA
kao da svetli…
nada iskonska
srce u damarima
čežnja u treptaju
sve što su rekli
u izlozima
kao da svetli…
prošlost u igrama
ljubav u zanosu
sećanje u fragmentima
kao da svetli…
suština na dohvatu
ideal u provaliji
izlaz u bezizlazu
stabilnost u magnovenju
kao da svetli…
kosmos paralelnih svetova
sjajem večnosti
u trenu prolaznom
i dušu okačenu
na struji vetrova
bode iglama nemira
koji odnose u besmisao
trnje stoletnih glogova
zabadanih u srce čemerno
a svetli …
ljubav u sećanju
sreća u izgledima…
ipak svetli…
ispod oblaka
i svest i svetove
obasjava od stihova
mesečina
(C) Ljubodrag Obradović
JABUKE I DUNJE Jabuke i dunje, na ormaru stoje. Ja i sad čeznem, u odaje tvoje. Da uz mesec do zore, ljubav iskrimo bajnu i uz igru i razvigore, tonemo u slatku tajnu. Da opije me svetlost blaga, dok igrom tela i vatrom u stavu onako nežna i naga, sve snove rušiš mi u javu. … Настави са читањем “JABUKE I DUNJE – Ljubodrag Obradović”

JABUKE I DUNJE
Jabuke i dunje,
na ormaru stoje.
Ja i sad čeznem,
u odaje tvoje.
Da uz mesec do zore,
ljubav iskrimo bajnu
i uz igru i razvigore,
tonemo u slatku tajnu.
Da opije me svetlost blaga,
dok igrom tela i vatrom u stavu
onako nežna i naga,
sve snove rušiš mi u javu.
Da strast i žudnja,
u ljubavni nas vrtlog uznesu.
I zaiskri osmeh naš,
kad nas grč i sreća ponesu.
Tvoja lepota i moja čežnja…
I lepa uspomena se izmami.
Lutali smo nekad pejzažima tela,
sad lutamo kroz život sami.
Jabuke i dunje,
na ormaru nek odstoje.
Samo da opet smem,
u lagune tvoje!
(C) Ljubodrag Obradović

POKUŠAJ Pokušao si da pobegneš od sebe i od sveta. Ludilo da izbegneš, koje srećnima smeta. Pokušao si svet da menjaš, mada ćorav je to bio pokušaj. Svaka promena smisao ima, tek ako posle nje dođe sjaj. Sad sukobi opet prete, razočarani uvek postoje. Oni što se danas svete, sutra osvete neka se boje. Pokušao … Настави са читањем “POKUŠAJ – Ljubodrag Obradović”
POKUŠAJ
Pokušao si da pobegneš
od sebe i od sveta.
Ludilo da izbegneš,
koje srećnima smeta.
Pokušao si svet da menjaš,
mada ćorav je to bio pokušaj.
Svaka promena smisao ima,
tek ako posle nje dođe sjaj.
Sad sukobi opet prete,
razočarani uvek postoje.
Oni što se danas svete,
sutra osvete neka se boje.
Pokušao si baš svašta.
Da pronađeš i oaze.
Na kraju, izdala te i mašta,
rešenja se ni u snu ne nalaze.
(C) Ljubodrag Obradović
KRUGOVI Krugovi oko tebe, steže ti se svest. Da li nekom srce zebe i boli ga tvoj neuspeh. Tvoji susreti sa javom, na vašaru ljudskom. Otišli su glasnici u noć, odsjaj je sad svetlost. U daljini tutnji oluja, duša je struna na vetru. Gde te nosi rečna struja, zna li to iko na ovom svetu. … Настави са читањем “KRUGOVI – Ljubodrag Obradović”

KRUGOVI
Krugovi oko tebe,
steže ti se svest.
Da li nekom srce zebe
i boli ga tvoj neuspeh.
Tvoji susreti sa javom,
na vašaru ljudskom.
Otišli su glasnici u noć,
odsjaj je sad svetlost.
U daljini tutnji oluja,
duša je struna na vetru.
Gde te nosi rečna struja,
zna li to iko na ovom svetu.
Čemer se penje uz kičmu.
Sam sebi si dosadan.
Jaš samo jednu priču,
i u krevet ćeš pospan.
Kako sebi da objasniš,
sve strahove i svu zebnju.
I gde da se skrasiš,
kad stalno si za šetnju.
Krugovi oko tebe,
čemer klizi uz vrat.
Reka ima i vrtloge,
uz druga sad je brat!
(C) Ljubodrag Obradović
JABUKE I DUNJEJabuke i dunje,na ormaru stoje.Ja i sad čeznem,u odaje tvoje. Da uz mesec do zore,ljubav iskrimo bajnu.I da uz igru i razvigore,bludimo u slatku tajnu.Ima svetlosti u vazduhu,igre u telu, pevanja u duši…Ti toplinu donosiš beskrajnu, i nadu da život uvek ne guši.Tvoja strast i moj uzdah,i niko se posle ne kaje.Tek zaiskri … Настави са читањем “JABUKE I DUNJE – Ljubodrag Obradović”

JABUKE I DUNJE
Jabuke i dunje,
na ormaru stoje.
Ja i sad čeznem,
u odaje tvoje.
Da uz mesec do zore,
ljubav iskrimo bajnu.
I da uz igru i razvigore,
bludimo u slatku tajnu.
Ima svetlosti u vazduhu,
igre u telu, pevanja u duši…
Ti toplinu donosiš beskrajnu,
i nadu da život uvek ne guši.
Tvoja strast i moj uzdah,
i niko se posle ne kaje.
Tek zaiskri naš osmeh…
Ujutru opet sam ostajem.
Tvoja lepota i moja čeznja…
I lepa uspomena se izmami.
Lutali smo nekad pejzažima tela,
sad lutamo kroz život sami.
Jabuke i dunje,
na ormaru istrule.
Zar više ne umem,
u tvoje lagume ?
(C) Ljubodrag Obradović.