SUDBINA
Jednom šakom daje, drugom oduzima
kisele i nade šture ostaju međ’ njima.
Čemu biti stamen? Kojim vrhovima;
kad lakše se tone s punim džepovima.
Očima obema gleda, pa oba zažmure.
opsena i oskud’ ljuti- ostaće da zure.
Čemu biti vredan? Kud proleća jure;
kad lakše poneseš čim leđa se zgure.
Jedared sve prožme, i jedared satre
reči gorke, slane u čergarske šatre.
Čemu odan biti? Koje palit’ vatre;
kad lako je sudbi očas plam da zatre.
Jednom nogom šutne,drugom razigrava
u trku i boju osta’ grdoba i strava.
Čemu biti silan? Kud nestaje java;
kad lakše je budnom da pevajuć’ spava.
VEOMA INTERESANTNA I LEPA PESMA KOJA U PRVI PLAN NAMEĆE VEČITU LJUDSKU ZAPITANOST: ,, čEMU, KOJE, KAKO?”
NA JEDNO OD OVIH PITANJA JA IMAM NEPOGREŠIV ODGOVOR: PALITI VATRE LJUBAVI !
HVALA. OVO JUTRO OVA PESMA ME POVEDOŠE U PROMIŠLJANJA, ALI O LEPOM ( JER SUMORNO I RUŽNO ZAOBILAZIM).
SVE NAJLEPŠE I JOŠ OVAKVIH, DOMIŠLJATIH PESAMA.
Hvala,Peko.
Ako je do domisljatosti mozda se malo i ne slazem s Vama,jer suvise mi se namecu ta sustinska pitanja kao konstante od kojih se ne mogu maci, te i nije narocito domisljato neuspevanje u nameri da se pronadje bar jedan jedini odgovor koji bi dao novu, svetliju, neisprpnu nijansu promisljanja kojom bi nasla novi horizont, van sumornosti i bezizlaza…Bas takav kroz koji Vi posmatrate vasu stvarnost,
linijom spajanja lepog i vedrog, raspevanog i zrelog u biti.
Drago mi je sto vas moja pesma vodi u Vasa licna istrazivanja, za koja znamo pesnik nikada ne moze privesti kraju. Hvala na lepim zeljama, cuvajte svoju muzu, daje Vam obilate darove i ne skrtari na radost mene i onih koji cene Vas izraz i poruke koje u sebi nosi.
Svako postovanje i napredak u pripremi Vase nove zbirke kojoj se iskreno radujem!
Pozdrav