Ne moram ja , dok dobro si
ja nisam čovek to samo si ti
ja ne želim ni ne osećam
nikada ničije dete nisam bio,
ovakav sam se rodio …
ne moraš ti , to je samo pesma
da skočiš na reč da je napadneš
ja sam se ovakav rodio
kasno je da i ti ovakva postaneš …
ne moram ja , dok imaš ti ,
ja nemam želje , nemam snove
čak nije važno ni sutra
nikada ničiji nisam bio
sve sam preskočio samo sam ostario …
ne moraš ti , to su samo reči,
da praviš analize morala
takav sam se rodio,
a nije svako rodjen da bude budala ….
Ne moram ja , dok srećna si ti
meni se radost smučila
prihvatam sta si odlučila
i snove tvoje i dugu i boje ,
mrzeću sebe a voleću tvoje ….
ne moraš ti , to su samo stihovi
ne omalovažavaj ako već ne ceniš
kada prodje san , crno na belo
zaboravi čoveka izaberi odelo….
Jer sve će da se sastavi rastavljeno
ispod kišobrana u kasica godina
ispod duge kilometri tuge
tu negde , nigde odmah ispod oblaka
a pesma za mene tako jaka,
jer niti želim niti osećam
samo predosećam,
a znam da te nisam pogodio,
znam jer ovakav sam se i rodio ….