U vreme za snegove

Tvoje i moje godine, kažeš oprosti ja kažem voli me,
ne idi iz inata dok put u jednom smeru je …
i nikada ne pitaj kako je,
šta su to godine donele,
više su odnele,
još tebe sećam se, u ovo vreme za snegove ….

Ludila moja samo su odraz vremena,
fale mi sve one krpice od kašmira
ti nisi mogla otići sama , moje si srce ponela
a sad mi kažeš klošar i dama, to neće moći nikada,
na starom mestu čujem tišinu glasnije
svakoga dana razum ostavim za kasnije ….

Ja nisam hteo priču, meni ne nedostaje patetika
znam mogla si sama i pre nego si me srela
svaka je tvoja reč vremenom postala jasnija
u moje oči si gledala a nisi videla,
preslab za sve i ništa al ti si birala
preslab ko tajna koju si izdala ….

Još si mi sve i moja jedina,
kako je tužno kad nikoga ne zanima
Šljiva je voće i rakija koja me sladila i opila
duša je deo tela sve dok mu pripada
a potpis na papiru nije garancija
da će ljubav biti večna i iskrena …..
Jedna… jedina …..

Nekako brate…

Sve će sitnice izbledeti, i kao zub će zaboleti, samo ti neću videti lice kad razgraničiš volim te od voleti, i napraviš spisak sitnica koje se ne mogu preboleti. A noć je usamljena dama, na vrelom Bulevaru sećanja, Da li zna sunce šta je tama Ona se hladna servira, Ne boli me rat, boli me … Настави са читањем “Nekako brate…”

Sve će sitnice izbledeti,
i kao zub će zaboleti,
samo ti neću videti lice
kad razgraničiš volim te od voleti,
i napraviš spisak sitnica
koje se ne mogu preboleti.

A noć je usamljena dama,
na vrelom Bulevaru sećanja,
Da li zna sunce šta je tama
Ona se hladna servira,
Ne boli me rat, boli me brat
I još hiljadu nemira,
Puzimo dnom a bili smo na ivici svemira….

Kletva je stara izreka,
Ne mogu da se ne osvrnem
Zastava mi beše pobednička,
Odelo mi sakrilo debelo telo,
Nekad vesela duša radnička,
Od svega postade pička.

Da imam iz čega pucao bih dva put da se ne promašim,
Iza rešetaka bih ostavio mišljenje,
Bio bih sudija svake osude,
Kakva je ovo relacija,
Nadje se poneki čovek,
Al gde je nacija?

U redu za hleb i penzije,
U amove,
U svojoj tišini od straha,
U bolnici na lečenju od raka,
Premnogo mraka moj brate
Dok se trudim da shvate,
Al ovi su plaćeni da blate,
I naše delo i ono što ostane,
Sve dok poneko u rezervatu ne preostane.

A ja sam samo želeo malo da volim, onako nesebično bez računa,
Al to se ne računa,
Da provozam loknice na poletarcu,
Iza ugla razmenimo mirise,
Stanemo kraj oltara,
To samo retki razumeju brate,
ali nikada neće uspeti da shvate.

Samo da dodje proleće

Sanjao sam opet one ptice bele, ledom okovan brod, na palubi sto za dvoje, jedan saksofon i crvenu svilu, vatru iz kamina, karmin na čaši vina, kišobran za dvoje i klupu u parku kestena, u mislima jos plešeš, raspletena i zanesena …   Sanjao sam da se svetom tuguje, i da smo rodjeniji rodjena moja, … Настави са читањем “Samo da dodje proleće”

Sanjao sam opet one ptice bele,
ledom okovan brod, na palubi sto za dvoje,
jedan saksofon i crvenu svilu,
vatru iz kamina, karmin na čaši vina,
kišobran za dvoje i klupu u parku kestena,
u mislima jos plešeš, raspletena i zanesena …
 
Sanjao sam da se svetom tuguje,
i da smo rodjeniji rodjena moja,
samo se srećom nit kocka nit trguje,
jer kad sve besplatno dobije cenu,
svaki miris novi film razviija,
sva ta sećanja na obećanja,
odavno kasno je, bole me svitanja …
 
Samo da dodje proleće,
da proverim da li još uvek hodam,
živim polusvesno i plaši me da se ne odam,
da mi to ne primete,
da mi nemar ne zamere,
plaši me to da me nema,
sta će preostati  i ko će kome ostati,
na klupi u parku kod kestena,
urezana nova imena,
svi smo na nekoj ivici,
krupno je samo kad se obraduješ sitnici ….
 
Samo da proleće dodje,
moram da vidim moram da znam,
kako su braća, drugovi, šta je prostalo,
samo da dodje proleće,
da li su iza mene samo dugovi,
koje niko vratiti neće,
a video sam i vrh i dno,
samo nisam imao sreće,
priznajem plaši me, da li ce doći proleće …
 
Da u njene loknice prste zamrsim,
i svilu svilenu kroz osećanja propustim,
hladno mi je mila,
oprosti mi ako popustim,
pre sante leda na Dunavu,
moja kamata je veća od glavnice,

mene više ne raduju sitnice,
od ovog bola polomio bih svet na pola,
od ove tuge ne postoji veća,
pakujem kofere … samo da stignem do proleća…

Savest – Aleksandar Kavaja

U tvojoj kosi vetar na usnama sneg, iz tvojih grudi ptica sleće na dlanove, samo zrno bilo je dovoljno, blanko potpis karminom na vratu dominira, odneo vrag šalu Bogu na istinu, dovedi se ovih dana sebi, poželeh da potražim sneg i ptice, na mojoj strani još uvek isti znak, začuh voleti, zabeležih izdajice … A … Настави са читањем “Savest – Aleksandar Kavaja”

U tvojoj kosi vetar na usnama sneg,
iz tvojih grudi ptica sleće na dlanove,
samo zrno bilo je dovoljno,
blanko potpis karminom na vratu dominira,
odneo vrag šalu Bogu na istinu,
dovedi se ovih dana sebi,
poželeh da potražim sneg i ptice,
na mojoj strani još uvek isti znak,
začuh voleti, zabeležih izdajice …

A tlak mi pada na parče kaštradine,
dok gubim zrak,
malo pelina i sardela uz komad iz ulja,
donesi pamirdore i kake,
noćas na ovom kušinu raširi loknice,
bolja je i ova kiša što vrnaše,
samo jedna ožica, pirun i krtola na stolu,
stanite fantje, prozborimo koju,
sve Vas srećem na festivalu piva,
obojeni ovakvi i onakvi pijani,
samo smo tada na istoj strani …

Od ljudi beše i još me teše,
nisam kriv al tako se desilo,
neko mora da čučne da bi ostavio potpis,
neko sa ponosom,
premali izbor i greška se potkrala,
ne saginji se pre nego sve ovo budeš čitala,
ma znam, znam da si znala,
nisi ti , ja sam pala.

A ako ti uperim pitanje u oči,
šta ako ti onaj leptirić poskoči,
šta ako ti to pročitam u pokretu,
imam li prava samo da ćutim,
imam li prava
da jos jednom odglumim brava ?

I ako mi brokve kroz dlanove probiju,
i ako vidiš plavo,
samo sam imao sliku bez definicije,
odavde do tamo to je samo daljina,
ponos i laž sve dok je istina …

Da opet stanem pod ono drvo kod Faletića,
pa krišom kod Želje pojedem ćevapa,
da prodam sav bakar što je preostao,
kamionima prevozim danima ceo Tas,
kao da je to nekome važno,
dok nema nas ….

Ekremizacija nacije i prazne karte u najavi,
živimo skupa al više niko ne balavi,
starimo samo i stalno se nečega sećamo,
obećavamo promene a slavimo spomene,
ošamari me da barem obrazi pocrvene,
u ovo vreme potpisujem kasno je,
u ovo vreme potpisujem dockan je,
u ovo vreme kada razumes samo …. it’s to late ….
eh gde si bio Gospode …..

 

 

Zid – Aleksandar Kavaja

Sve oko mene je zid i crno belo odelo, odvojim reč tišinom, jos samo srce da spakujem i polazim, u ovo vreme sadim baladu, balada vene, kao i sve u mome gradu ….   Srušite zid ja umem da volim, srušite zid kad Vas molim, zid u glavi , zid do mene, kineski zid, moj … Настави са читањем “Zid – Aleksandar Kavaja”

Sve oko mene je zid i crno belo odelo,

odvojim reč tišinom,

jos samo srce da spakujem i polazim,

u ovo vreme sadim baladu,

balada vene,

kao i sve u mome gradu ….

 

Srušite zid ja umem da volim,

srušite zid kad Vas molim,

zid u glavi , zid do mene,

kineski zid,

moj život i sve moje uspomene ….

 

Zid ću zaliti mamurluk će se roditi,

ipak se ljutim

a znam sebi ću oprostiti,

jer mene zidovi dele od tebe,

umem da volim,

ali  ne umem sebe.

 

Zid za dvoje, u sobi sam,

kako da podelim suštinu,

srušite zid meni svet ne dostaje,

jos ga nisam pronašao u vinu,

ćutaću kao da ne čujem,

videću kao da ne umem,

srušite zid da Vas razumem !

 

Stanite platiću , razumite vratiću,

samo mi srušite zid,

zid do svega što sam voleo,

kada me ne bude postaviće novi zid,

a ja ni ovaj nisam preboleo.

 

 

Dojava – Aleksandar Kavaja

Sve je tako umorno i slučajno, u ovom veku ludila, više me tvoja kosa ne sakriva, u prvi mrak nazdravim tugo, uz prvi zrak znam više se ne sećam….   reči i ritmovi sećanja vode, srce ko stari pikado gadja balone, poneke zamolim da se sklone, nekima prepoznajem lica, nije to moja milica…   da … Настави са читањем “Dojava – Aleksandar Kavaja”

Sve je tako umorno i slučajno,

u ovom veku ludila,

više me tvoja kosa ne sakriva,

u prvi mrak nazdravim tugo,

uz prvi zrak znam više se ne sećam….

 

reči i ritmovi sećanja vode,

srce ko stari pikado gadja balone,

poneke zamolim da se sklone,

nekima prepoznajem lica,

nije to moja milica…

 

da je još jednom kao svoju zagrlim,

da se ko žena muški  potrudim,

dok svaka sitnica postaje velika,

ko si ti ti nisi Jakovljević,

to mi je nova  lozinka i slika.

 

ne budi me rado moja,

ja sam viski sa tudjeg bunara,

ja sam zova pored puta,

ubrali me cvete,

sve mi se skockalo i ja ti dolazim,

čim prvi bumbari polete…

 

bio sam, ostaću,  postao zaostao,

a nisam znao pa kako bi,

zar ti treba neko koga  se niko ne stidi,

zar da te vide sa nekim koji ni sebe ne vidi,

ma čekaj…. ne idi… !

 

na sledećoj utakmici pustiće drona,

skočiću u tu masu a ti se zakuni da nisi videla slona,

parada pada u vreme morala,

deca se radjaju ljudi se zavole,

pesme su samo reči uz koje se prebole…

 

završio sam osnovnu  ma i dva razreda više,

a znam čudo cu biti,  veliki mirekl,

u ovoj osveti samo mi malo preti, bol u grudima, tišina u očima,

kao da je sudbina preskočila tu informacuju,

postavi srce na bedeme iz 2 u 1 spremam formaciju,

važna je dojava,

ne gubiš ništa odavno nisam ni čovek a kamoli pojava…..

Balada – Aleksandar Kavaja

Balada Ne vidim te u ovom oblaku dima, suština je da idealno ne postoji, odmah do prozora tester od proleća, i ista tuga, na pragu polovine i dalje bez istine. Bosa je zima a sreća hladnija, uspavana zamka stanuje u predgradju, i kao svaka sitnica, Bulevar morala a moral ulica, olovna kiša i dama bez … Настави са читањем “Balada – Aleksandar Kavaja”

Balada

Ne vidim te u ovom oblaku dima,
suština je da idealno ne postoji,
odmah do prozora tester od proleća,
i ista tuga,
na pragu polovine i dalje bez istine.

Bosa je zima a sreća hladnija,
uspavana zamka stanuje u predgradju,
i kao svaka sitnica,
Bulevar morala a moral ulica,
olovna kiša i dama bez lica.

Proći ce sve ovo , pitaćeš me kako je,
smireno , jasno i odglumljeno,
i biće nam balada,
strofa, refren i solo za kraj,
zar su važne reči,
poljubiću sećanja a ti me spreči.

Sve ovo je samo miris u notama,
trag koji je ostao,
kao kišni dani koji prijaju,
sms i dalje stoji na čekanju,
kao nada sa potpisom …

nikada.

Kasno – Aleksandar Kavaja

Noćas je kasno za oproštaj, sve si u djavole odnela, kad god mi ime spomeneš, bićeš sa sobom prokleta … Noćas je kasno za kajanje, sve si po svome skrojila, kiše i duge platonske, jedna je kap razdvojila … Zato me ne pitaj kako je i kuda ptice putuju na mome satu jasno je kom … Настави са читањем “Kasno – Aleksandar Kavaja”

Noćas je kasno za oproštaj,
sve si u djavole odnela,
kad god mi ime spomeneš,
bićeš sa sobom prokleta …

Noćas je kasno za kajanje,
sve si po svome skrojila,
kiše i duge platonske,
jedna je kap razdvojila …

Zato me ne pitaj kako je
i kuda ptice putuju
na mome satu jasno je
kom se to proleću raduju…
Zato me ne pitaj kako je
ni sam se nisam trudio
sve si mi duge odnela
a jos se nisam probudio….

Noćas je kasno za pobede
sve si vojnike izdala
dok tuge mesta zamene
već sve je reka odnela …

i svako proleće jesen je
dok venama drugi hodaju
sve lažne suze sa obraza
prodaj za dušu platonsku….

Prolećna zima – Aleksandar Kavaja

Kako je sve isto a ipak drugacije, ja živim san i želim da se probudim, i sve me nekako plaši da kasno je, u srcu zarobljen na tebe osudjen. Svaka stanica kao da je poslednja, svaka mi rec u secanju odzvanja, premnogo istine , jos više topline, izbledelo pod senkom istine … Nekada na granici … Настави са читањем “Prolećna zima – Aleksandar Kavaja”

Kako je sve isto a ipak drugacije,
ja živim san i želim da se probudim,
i sve me nekako plaši da kasno je,
u srcu zarobljen na tebe osudjen.

Svaka stanica kao da je poslednja,
svaka mi rec u secanju odzvanja,
premnogo istine , jos više topline,
izbledelo pod senkom istine …

Nekada na granici , danas izdajnici,
i to me boli,
želeo sam samo malo poštovanja,
želeo sam mokre ulice u vreme svitanja,
i usne moje milice,
kartu za dvoje u kucici snova
želeo sam da se sreca ne zove lova …

Verovao sam , mene je srce vodilo,
u ovom užasu preteških koraka,
zbunjena kao probudjena,
usamljena i ne uzbudjena,
prašina na mom reveru bez cinova
vojnik u duši , vojnik u odelu,
vojnik u gradu, general na selu …

Ovo su dani prolećne zime,
i svaka sitnica mi suzu proziva,
ako ti poklonim mesta koja me sećaju na nas
onda se moram odseliti,
prašina na mojim cipelama
i oči u koje ne možeš da pogledaš,
sebe mi dugujes i ti to znaš …

Dobro je moja – Aleksandar Kavaja

Dobro je moja … Odakle ti samo toliko hrabrosti da mirno pratiš pločnike grada po mapi na kojoj mi nismo sada…. Dobro je moja … to sto vuče vozove se remontuje, da li je samo vic ako se opsuje šta će ti nota koja se ne čuje ? To sto nema pesama, to što nema … Настави са читањем “Dobro je moja – Aleksandar Kavaja”

Dobro je moja …
Odakle ti samo toliko hrabrosti
da mirno pratiš pločnike grada
po mapi na kojoj mi nismo sada….

Dobro je moja …
to sto vuče vozove se remontuje,
da li je samo vic ako se opsuje
šta će ti nota koja se ne čuje ?

To sto nema pesama, to što nema najava,
usamljen splav Dunavom majska poplava,
malo stila i malo baršuna,
šminka kao moda a moda nezgoda,
u sobi budućnosti bez zveda uspavana,
komšijska trešnja prvim rodom obrana
gorki ukusi duvana na usnama
tišina u venama
olovni vojnik istopljen nad gradom uzbuna
tu gde nikada nismo bili,
u toj tišini ispod starih borova,
čija je poslednja ako ne postoji prva
čije je oko a čija obrva … ?

Dobro je moje…
da se ne delimo više na moje i tvoje,
niko živ tu ne bi ostao,
ne želim da budem što već nisam postao…

Dobro je moje …
uzbudjenja imaju svoje razloge,
nije to skupoceni izlog velegrada,
odavno stara a mlada,
da li je sve u ograničenoj mogućnosti?
za sve sto si izgovorila ,
a nikada ti reči nisam čuo …
znam da ne moraš dalje da ostavljaš tragove
reči da deliš na slogove
svako ima svoje ikone i Bogove,
a svi pod jednim nebom sanjaju snove…
relne nerealne stare i nove ….

Nijedan trud nije uzalud,
nijedna sveća nije sjaj koji obećava
kao sunce i mećava
kao plima i oseka
nekome sve, nekome neka
od zbunjenog lica do neverovatnosti,
ni sama ne prepoznaješ svoje poteze
a niko ti ništa ne otima …
kao sto mnogi nisu znali …
zakoračili i pali ….

bas kao put u pakako popločan najmodernijim pločicama…..