Stope mu u prag zarasle U prstima presušilo vrijeme Rukopis mu svakoga uštapa Silazi sa pergamena s crnim Pticama podsmjeha Sa zakašnjelim zdravomarijama Želi uronuti u čudesna stanja Danteova srca dok ispisuje Odaje Raja i krugove Pakla Razdragan nad mirisom humusa Postaje karikatura lišća u raspadanju Rado bi snova bio dječak i prve … Настави са читањем ““POKAJANJE” DJEDA ŠIMUNA – Mirko Popović”
No votes yet.
Please wait…
Stope mu u prag zarasle U prstima presušilo vrijeme Rukopis mu svakoga uštapa Silazi sa pergamena s crnim Pticama podsmjeha Sa zakašnjelim zdravomarijama Želi uronuti u čudesna stanja Danteova srca dok ispisuje Odaje Raja i krugove Pakla Razdragan nad mirisom humusa Postaje karikatura lišća u raspadanju Rado bi snova bio dječak i prve korake Donio do oltara svetoga Nikole Da mu licemjerstvom „zamaže oči“ Spreman je obrisati prašinu S lica Biblije, ne skrivajući hipokriziju Sa svoga lica Stope mu u prag zarasle I teške kiše iz noćne utrobe mu kaplju Sve do jutra kad okna prozorska Izblijede S fotografijama na zidu Na kojima je ostalo Osmjehnuto lice Pod kojim je davno Prestalo srce
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
