FRAGMENTI – Mirko Popović

Tu negdje iza nečeg
grad je i purpur davni

Krajičkom oka lelujav izlog
u splitskoj tridesetdva

Ogledamo se u njemu
kad kasno se vraćamo

kao daleki koraci
u kojima nam imena odjekuju

Šutimo duboko u noći
tu negdje je iza nečeg
šarmantan grad

Visoko nad njim
imena zvijezda izgovaramo
dok plove nijeme kao zora

Tu negdje iza nečeg
neotriježnjeni već ispraćamo
sliku jutarnjih tramvaja

Prije vremena tmastih kiša
lelujamo s podnevima

Kao nekad zagrljeni
niz obronke ljeta
ne skrivamo suze
nijemo spuštajući krizanteme
na malom groblju

Niz bulevar naše se sjene
sapliću i raspliću kao iluzije

A tu negdje kao sreća
ostala u venama
zastala u tajnom
prostoru perspektive
diše grad i purpur davni

Аутор: Mirko Popović

Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost. Види све чланке од Mirko Popović