budi me jutro koje sanjam tišinom ispisuje ime vodi u dan kog se jedva sećam i dotiče potiljak slikom ovo se vreme ničega ne boji hvala zori za beskraj u reči prepoznajem sebe samu sve jasniju izduženu snom to sam ja ili mogu biti uvek tu i još ne postojim Погледајте и остале садржајеНОСТАЛГИЈА Добродошли … Настави са читањем “Prepoznajem sebe – Marina Adamović”
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae", "Psihodelija minijature", "HAIKU", zbirka kratkih priča "Smrt prijatelja", kao i nekoliko elektronskih knjiga.
Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Humanost bez granica kao Posebna akcija Banka dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.
Види све чланке од poetessa