Titrava nada bezličja izgovara nježno moje ime tamo gdje su zapretani glasovi ljudski
Ako si još odron na pustom putu ako si još samo zraka sunca kojoj se grče versi i umire ugriz toplih jadranskih zima isplači note svoga lica da vječno ostanu glasovi i dobri dani koji ne znaju izdahnuti prolivenu pjesmu po proljetnim mostovima na kojima se nikada nismo rastali
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
