Jedne se oči noćas gase,
iz njih uteče poslednji sjaj
a jedna suza bistra i vrela
nasluti da je životu kraj.
Umorni starac oči sklapa
ali mu sećanje ne da mira,
na kraju svome početak sanja,
on mladost svoju isčezlu sniva.
Seća se svoje mladosti sretne,
u punoj snazi, moćan i lep
pred sobom vidi livade cvetne
za starost beše on gluv i slep.
Život je kratak, misli u sebi,
brzo se smenjuju leta i zime.
Na kraju odeš, više te nema,
ostaće samo, dela i ime.
Jedne se oči noćas gase,
vatreni sjaj im nebo ote.
Kažu, da tako nastaju zvezde,
od duša mrtvih one se rode.
2 мишљења на Jedne se oči noćas gase – Nenad Đekić