TEBI
U nedrima tvojim spavaju proleća,
cvate nežne bulke, beli jorgovani,
mirisaće na te buduća stoleća
kao sto mirišu sada ovi dani.
Na lice je tvoje pala čeznja svaka,
dodirnuo pogled ustreptalog oka
a ti kao samog sunca vrela zraka
čežnja svakom jesi ko ponor duboka.
Ti, sudbina da si i strašni čas sudnji
svaka duša vapi, proklinje i ište,
i kolevka da si pohota i žudnji
i oltar, i odar, crno gubilište.
Sve pred tobom biva pokorno i verno,
ti osvajaš kao sila svih božanstva.
Duša ti se klanja pobožno i smerno,
opijaš je jače od svakog pijanstva.
Jugoslav Nestorović
Lepa pesma,bas lepa.
Pisano ljubavi.
I jos nekom……
Можда, написана некој Александри…?