Šta ćeš sad sa viškom reči? Sakupiti i baciti? Možda prelete kô pelud I vrate se u obolela usta Razjapljena kao spremna raka (Ne za ono što ne čeka)? Šta sa jadnim viškom reči? Ćuti. One će samo prošvrljati tobom, Razgledati, Zamoliti da ih smestiš po svom nahodjenju Znaju da si dvojno lud I zaslužuješ … Настави са читањем “Prirodna pesma — Marina Adamović”
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae", "Psihodelija minijature", "HAIKU", zbirka kratkih priča "Smrt prijatelja", kao i nekoliko elektronskih knjiga.
Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Humanost bez granica kao Posebna akcija Banka dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.
Види све чланке од poetessa
