NEVRIJEME
Tamno nebo, staze puste,
kišne kapi snažno pljušte.
Munja sijevne, svjetlost bljesne,
potom i grom snažno tresne.
Vjetar kišu razvijava,
jeku groma pojačava.
Lišće mokro tromo pada,
nevrijeme je iznad grada.
Svuda kiša, stud i tama,
krv se ledi u venama.
Oblak tmurni nebom brodi,
novu snagu daje vodi,
pa bujica njene veće
nose zemlju i drveće.
…..
Tamno nebo iznad grada,
a u duši studen vlada.
Sve zamrlo i zamuklo,
u tminu se sve uvuklo.
Nigdje svjetla, tek da kresne,
osim munja kada bljesne,
avetinjsku sliku stvori,
ko da samo nebo gori.
Grom kad grmne, sve se trese,
podsjeća na zemljotrese.
pa se onda sve utiša,
i dobuje samo kiša.
Nakon svega u toj tami,
primjetite da ste sami.
(Прочитано: 69 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.280.312 пута)
Bozo, ne mogu da verujem da si sam! Zaviri u srce i videces ko je sve sa tobom.
Cokce
Božo, dobrodošao na BLOG!Pozdrav Ljuba.
Bozo, nismo uvek sami…:)kad grmi, pogotovu. Neko mora da je pored mene da mi cuva stah:))
:)
Božo, ovako su stvarali i pisali veliki Srpski pisci, Rakic, Kostić, Ilić, ali moda i pomodarstvo, misli da može ,izrisati ono što je veliko.
Lično vrlo volim, kada pročitam ovkvu pjesmu, sva od slika impresija, boja, zvukova.Mislim da je pisana riječ na gubirku, što se više ne njeguje ovakav stil.
Jedino kraj je mogao biti malko drugačiji: Nakon svega i kad bljesne
u samoću često tresne.
Veoma mi se dopala pjesma, pozdrav MilicaIP