Bio je začetnik pravca Tiha jeza.
Noćima je pisao roman o tami, ništavilu,
o teškom dahu koji se brzo pretvara u izdah.
Nije prestajao ni kada bi dotakao
jamu pred sobom od zamora,
sećanja na Aristotela i Horacija.
Ne, još mračnije bi poteklo mastilo iz pera.
Zastao bi tek kada bi tama postala njegova biografija.
Sećam se priča o tom piscu i
kako je završio roman.
Slučajno mu je glava udarila – ne u ono pred njom, ne,
već u prekidač za lampu unutar.
Blago se osmehnuvši napisâ epilog:
Život je lep. Život!