NA KRAJU KRUGA – Željko Perović

 

Pjesma iz moje knjige
VAROŠINA KOJE VIŠE NEMA

Čovjek se sve vrijeme svog postojanja nalazi između pobjeda i poraza, koje se u krugu okreću i u krvi dotiču; pobjede će krvariti i nestati, a krug će se otvoriti i čovjek prestati postojati! Ljudi su navikli u krugu se kretati, od prošlosti učiti, u sadašnjosti živjeti i greške ispravljati, a u budućnosti pokušati propušteno nadoknaditi! S vremenom sve nestaje, u prošlosti se taloži i za sjećanje čuva! Ali kad časi života od čovjeka kliznu, sa njima će i sjećanje kao mutna voda nestati! Iscrpno tijelo na putu će zastati i krugu zatvoriti! Pobjede i porazi, uspjesi i padovi mijenjaju čovjeka sve dok ideja i snaga u tijelu postoji!
Dođe vrijeme kada sve postaje nevažno, sa njim i bezvolja u kojoj se uspjesi prestaju da slave!

NA KRAJU KRUGA

Na kraju sata minut dolazi,
Kratko se zadrži,
Sa kazaljkom u prošlost klizne
Da nestane
I sjećanje postane,
Svakim trenom starije i starije.

Na kraju marta april dolazi,
Proljeću postelju da promjeni,
U novom ruhu šarenilom prošeta,
Da povjetarcem
Zamjeni huk vjetra
I mirisima cvijeta najavi ljeta.

Na kraju godine Nova dolazi,
Poljupcima dane razdijeli,
Jednom više, jednom manje,
A jedan za februar poseban ostaje
Da pahuljama
Prošara hladne zimske dane,
Na olucima sačuva
Biserne ledene đerdane.

Na kraju kruga tama dolazi,
Gasnu dogorjele svijeće,
Niz okna prohladno spušta se veče
Da niže
Vjenčić u časima sjete
Iz tačke ukrug plete i plete!

©ŽeSP

LENA

Ne traži ljubav od mene Leno,
iskonska patnja dušu mi truje;
još uvek u meni sve je njeno,
molitve moje nebo ne čuje.

Ne traži ništa jer sve me boli,
pitanje teško dušu mi davi;
kako je mogla drugog da voli,
na našu ljubav tačku da stavi.

Osta mi Leno telo bez duše,
usahnu poslednje zrno sreće;
životne grane stablu se suše,
prolistati one nikad neće.

Ti idi Leno negde daleko,
nedaj da tuga moja te boli;
jer tebe već negde čeka neko,
ko hoće tebe samo da voli.

autor
Jovica N. Đorđević
10.02.2024g.