UZDAJ SE U SE

  • Uzdaj se u se

Kad se mit o sreći kao kula sruši,
prijatelji lažni pobegnu daleko,
kao kamen bol te pritiska i guši.
Pored tebe tada da li ima nekog?

Ko će da te shvati, uz tebe da sedi.
Iskreno, od srca da ti ruku pruži.
Da sa tobom bude u sjaju i bedi,
Kada ti zatreba, da se s tobom druži!

Glasovi razuma do neba se čuju
Opominju rane i ožiljci duše
Kao eho reči gromko odjekuju :

Ti – UZDAJ SE USE I U SVOJE KLJUSE !
U dobru ili zlu, moraš uvek znati:
-Da na sebe samo, možeš računati!

Vesna Stojković
®©

TVOJA HALJINA – Ivo Torbica

TVOJA HALJINA

Kakvu samo lepotu videh u sunčevom zraku
Koji svojim sjajem obasjava kanjon i livadu
Njegovu toplinu osećam noćima, u mraku
Danju, ispod krošnje lipe, duboko u hladu

Kako me samo njeni raskošni mirisi opijaju
Dok neprestano slušam glasan cvrkut zeba
Nešto dalje, mlade grane jasika se povijaju
Ispod sivog brda i prostranog, plavog neba

Najednom, u duši gladnoj kreće sve da buja
Kada ugledah tebe i lepršavu haljinu tvoju
Kroz glavu i misli protutnjava snažna oluja
Jer se nadam zagrljajima i tela naših spoju

Biće je već žedno svakog izvora i vrela tvog
Kao što je sutona, maslačka i visoke smreke
Dopusti da te, najzad, povedem do srca svog
Do dalekih planeta, zvezda i postelje meke!

Настави са читањем “TVOJA HALJINA – Ivo Torbica”