Mokra krila anđela

 

Nestajem u zvjezdanoj prašini noći

tvoj poljubac med u saću

mala li si vječnosti satkana od strasti

da platim račun u zoru ću pasti.

Drže me njegove ruke,

taj obruč od zlata, okupana poljupcima njegovim,

moji snovi od stakla.

Ljubi mili dok srce je slijepo u nemoćnim kadžama ljubavi.

Na tvom ramenu moji poljupci su ostali

mokra krila anđela sad nose gladni orlovi.

Iznad rijeke mjesec oči sakriva , u tvom scu usnula.