DVA PANJA

  DVA PANJA Pesnik : Sabah Al-Zubeidi Sam u životu Ostavljen od svoga voljenja Srce mi lupa Od bolnih jecaja Jer nade nemam Da je vratim A na bregu godina Ostao sam slomljenog krila Duša je moja samotna Proleće prohujalo je brzo Vrtovi naši Ostaše bez vrabaca A ljubav je retka. Svakog jutra Spokojno se … Настави са читањем “DVA PANJA”

 

DVA PANJA

Pesnik : Sabah Al-Zubeidi

Sam u životu

Ostavljen od svoga voljenja

Srce mi lupa

Od bolnih jecaja

Jer nade nemam

Da je vratim

A na bregu godina

Ostao sam slomljenog krila

Duša je moja samotna

Proleće prohujalo je brzo

Vrtovi naši

Ostaše bez vrabaca

A ljubav je retka.

Svakog jutra

Spokojno se budim

Jer ona nikad

sa mnom biti neće

A mogli smo

Opet da je probamo

I ruku pod ruku

Da šetamo drumom života

Kao bezbrižni par

Jedno drugom u zagrljaju

Oklevali smo…

A sudbina naša

Tako je htela,

Sada suviše je kasno

Na oštrici ostali smo

Razdvojenog mača

U životnoj jeseni

Iz dana u dan

Vatra nade

u srcima gasne

Ljubavi više nema

U šumi života

Sada smo sami

Kao dva panja.

*****

Beograd

07.01.2012. godine.

Borislava Dvoranac, O Č I

BORISLAVA DVORANAC OČI Videh njih čuh sve šaputaše mi da sam ti draga žele me pričaju mi o strasti čežnji sami smo one me oživljavaju gorim od njihovog dodira ne znam to lice stran mi je stisak ruke i boja jedino sjaj gospodar je moj nem bez imena samo taj plamen da ne ugasne _____________________ … Настави са читањем “Borislava Dvoranac, O Č I”

BORISLAVA DVORANAC
OČI

Videh njih
čuh sve

šaputaše mi da sam ti draga
žele me

pričaju mi o strasti
čežnji

sami smo

one me oživljavaju
gorim od njihovog dodira
ne znam to lice

stran mi je stisak ruke
i boja

jedino sjaj
gospodar je moj

nem
bez imena

samo taj plamen
da ne ugasne
_____________________
Iz moje knjige ,,Pastuv i srna”
– istoimeni ciklus

Borislava DVORANAC, VI STE

Borislava DVORANAC VI STE To ste Vi sigurno Vi znam prepoznajem braonkasto lišće tražim Vas na planini vidim u osmehu Vi onaj koji zna i ćuti koji daje a ne traži

Borislava DVORANAC
VI STE

To ste Vi
sigurno Vi

znam

prepoznajem
braonkasto lišće

tražim Vas
na planini

vidim
u osmehu

Vi

onaj koji zna
i ćuti
koji daje
a ne traži

Пеко ЛАЛИЧИЋ, ИМА ЛИ МЕСЕЦ МОРЕ?

ИМА ЛИ МЕСЕЦ МОРЕ? Питам се од сумрака до зоре, има ли Месец море? Да ли се оно као Јадран плави, да ли и тамо деца сличне ствари мотају по глави? Рекоше ми да се не мучим ја, људи су тамо били, то Американац Армстронг зна. Сада ме од сумрака до зоре муче друге море, … Настави са читањем “Пеко ЛАЛИЧИЋ, ИМА ЛИ МЕСЕЦ МОРЕ?”

ИМА ЛИ МЕСЕЦ МОРЕ?

Питам се
од сумрака до зоре,
има ли Месец море?

Да ли се оно као Јадран плави,
да ли и тамо деца
сличне ствари мотају по глави?

Рекоше ми да се не мучим ја,
људи су тамо били,
то Американац Армстронг зна.

Сада ме од сумрака до зоре
муче друге море,
како стићи до тог Армстронга?

Pesme nedelje – Januar 2012

Bira Ljubodrag Obardović PESMA NEDELJE No4 –Bogdanka Rakić Divizionista i ne tačka Učiš me da budem poentilista, a ja volim zareze, ne volim zaustavljanja ni nastavke ne volim, tačke su kao čvorovi, čvorovi usporavaju, a ja ne žellim da mi poljubac žulji usne i tišina da mi dosadno spokojna bude; avaj-srce kao papirne pahuljice, misli … Настави са читањем “Pesme nedelje – Januar 2012”

Bira Ljubodrag Obardović

PESMA NEDELJE No4 –Bogdanka Rakić

Divizionista i ne tačka

Učiš me da budem poentilista,
a ja volim zareze,
ne volim zaustavljanja
ni nastavke ne volim,
tačke su kao čvorovi,
čvorovi usporavaju,
a ja ne žellim da mi poljubac žulji usne
i tišina da mi dosadno spokojna bude;

avaj-srce kao papirne pahuljice,
misli kao rezanci-
pusti me, o, pusti me,
dopuzaće ti tvoje zmije
ili gliste,
ne trebaju ti moja krila vekovna, prašnjava
što ne umeju kožu presvlačiti;

ti si izmislio bol koja sočno ljubi,
zaustavljaš vreme pa ga u bujicama oslobađaš
i vrele ti breskve na ćilimu plešu,
iscedi ih, aman, nali se, nasladi se, udavi se,
ja čak ni voće nisam,
školjka sam, obrok ne po tvom ukusu
i volim bekstva na krilatom konju,
onom kojeg ti nikada nećeš uzjahati
jer ti ljubav nije slepa već razroka
i u muzej stavlja privatnu kolekciju milovanja;

ehej, ne možeš potkovati divljakušu
osuđenu zbog pljuskova nežnosti,
ali možeš betonirati travnjake Pepeljuga i Aurora,
moja polja i moje šume ne trebaju ostatke ljudskosti;
navuci naprstke ako želliš vilinsko cveće brati,
ti-kamenu srebrnog pogleda što svetlost ne hvataš
a mesecu rogove navlačiš
i zvezde mu obljubljuješ-
pusti me, o pusti me,
nisam zmija, nisam glista,
ni princeza nisam,
zavijam na galamu i glupost
i tako silno želim reč da ti odrubim
i misao koja je rodi
i usne koje je izgovoriše
i ruke koje je napisaše-
i srce to koje veselo plavetnilo ledi;

led će popucati, čuješ li,
i želja ti prijatelja neće imati
i propast ćeš svoju od sebe tajiti,
a ja ću plakati zbog razroke ljubavi
i nemogućnosti njenog izlečenja
i plakaću jer nisi video da sam bila znak opreza
pred „Tmurno vreme“,
a ne crveni krov koji te iz daljine mami-
oh da, ti si poentilista, a ja sam zarez, o dođavola!

©  Bogdanka Rakić

PESMA NEDELJE No3 -Пеко Лаличић

НОЋАС БИХ

Оставите ме на миру,
хоћу да гледам Месец
и звезде што ми у срце увиру.

Оставите ме самог ове ноћи
да другујем са брезом
док ми у очи месечина точи.

Ноћас бих под ведрим небом да спим,
да се отворим за поветарац и мирисе
и љубав поклањам срцем свим.

Оставите ме на миру до јутра,
сву лепоту ноћи преточену у љубав
поклонићу вам сутра.

© Пеко Лаличић

Из стихозбирке ,,Звездама у сусрет“
/књига је у припреми за штампу/
– циклус ,,П о р у к е“

PESMA NEDELJE No2 -Милдиновић Сандра

НОНЕ БЕЛЕ

Пронађи ме у стиховима
У мирису рујног вина
Или у песми девојака
Као некад сред шљивака
Пронађи мој осмех снен
Пробуди ме ти на трен

Ако хоћеш руку дај
Нек ми личи све на рај
У мом крају виногради
Волеше се тако млади
Девојачке ноне беле
Прве капи су донеле

И уз песму предвечерја
Јела су се стара јела
Као да сам с њима била
А о теби и тад снила
Руке слатке су од шире
Зује пчеле златнокриле

Ти ми оцима говориш
Никако да поглед склониш
Црвена ко булка певам
Ко херувин руке пружам
Дотицем ти нежно косу
Тако као трава росу

Пронађи ме не оклевај
Не мисли се не окрећи
Док се плави као грозђе
И залази сјано сунце
Небо каже тајну ту
Чуј – не лудуј не Лудуј

© Милдиновић Сандра

PESMA NEDELJE No1 -Živko Begović

BOŽIĆ, BOŽIĆ, BATA!

Božić, Božić, Bata,
nosi „kitu zlata“,
da „pozlati“ deci škole,
koje ona mnogo vole.

Božić, Božić, Bata,
nosi „kitu zlata“,
da „pozlati“ deci škole,
što će ih sve obradovati.

Božić, Božić, Bata,
nosi „kitu zlata“,
da „pozlati“ deci škole,
da se i u njima Bogu mole.

© Živko Begović

Od danas, na predlog Lepe Simić,

biramo samo pesmu nedelje od svih pesama

objavljenih na PoezijiSCG i PoezijiRS!!!

STIHOVI DANA!!!

05.01.2012 – BOŽIĆ, BOŽIĆ, BATA– Živko Begović

Božić, Božić, Bata,
nosi „kitu zlata“,
da „pozlati“ deci škole,
da se i u njima Bogu mole.


04.01.2012 – NIKADA VISE, Borislava Dvoranac

znam
kako boli mržnja
ljubljenog bića
kako izgleda izgovor
kako plače nevino dete
sve zbog mene

a čujem
kako mi slatko zbori
bojažljivo pojem srne
i nada se
sjaju oka

03.01.2012 ZIMA – Zorica Brkić

Na trotoarima belim
utabana snežna staza
na njoj se misli moje
s mislima tvojim sreću
u nijansama svanuća
nepreglednih rastojanja

 

BOŽIĆ, BOŽIĆ, BATA

Božić, Božić, Bata, nosi “kitu zlata”, da “pozlati” deci škole, koje oni mnogo vole.   Božić, Božić, Bata, nosi “kitu zlata”, da “pozlati” deci škole, što će ih sve obradovati.   Božić, Božić, Bata, nosi “kitu zlata”, da “pozlati” deci škole, da se i u njima Bogu mole. Živko Begović    

Božić, Božić, Bata,

nosi “kitu zlata”,

da “pozlati” deci škole,

koje oni mnogo vole.

 

Božić, Božić, Bata,

nosi “kitu zlata”,

da “pozlati” deci škole,

što će ih sve obradovati.

 

Božić, Božić, Bata,

nosi “kitu zlata”,

da “pozlati” deci škole,

da se i u njima Bogu mole.

Živko Begović