Pesme nedelje – Januar 2012

Bira Ljubodrag Obardović PESMA NEDELJE No4 –Bogdanka Rakić Divizionista i ne tačka Učiš me da budem poentilista, a ja volim zareze, ne volim zaustavljanja ni nastavke ne volim, tačke su kao čvorovi, čvorovi usporavaju, a ja ne žellim da mi poljubac žulji usne i tišina da mi dosadno spokojna bude; avaj-srce kao papirne pahuljice, misli … Настави са читањем “Pesme nedelje – Januar 2012”

Bira Ljubodrag Obardović

PESMA NEDELJE No4 –Bogdanka Rakić

Divizionista i ne tačka

Učiš me da budem poentilista,
a ja volim zareze,
ne volim zaustavljanja
ni nastavke ne volim,
tačke su kao čvorovi,
čvorovi usporavaju,
a ja ne žellim da mi poljubac žulji usne
i tišina da mi dosadno spokojna bude;

avaj-srce kao papirne pahuljice,
misli kao rezanci-
pusti me, o, pusti me,
dopuzaće ti tvoje zmije
ili gliste,
ne trebaju ti moja krila vekovna, prašnjava
što ne umeju kožu presvlačiti;

ti si izmislio bol koja sočno ljubi,
zaustavljaš vreme pa ga u bujicama oslobađaš
i vrele ti breskve na ćilimu plešu,
iscedi ih, aman, nali se, nasladi se, udavi se,
ja čak ni voće nisam,
školjka sam, obrok ne po tvom ukusu
i volim bekstva na krilatom konju,
onom kojeg ti nikada nećeš uzjahati
jer ti ljubav nije slepa već razroka
i u muzej stavlja privatnu kolekciju milovanja;

ehej, ne možeš potkovati divljakušu
osuđenu zbog pljuskova nežnosti,
ali možeš betonirati travnjake Pepeljuga i Aurora,
moja polja i moje šume ne trebaju ostatke ljudskosti;
navuci naprstke ako želliš vilinsko cveće brati,
ti-kamenu srebrnog pogleda što svetlost ne hvataš
a mesecu rogove navlačiš
i zvezde mu obljubljuješ-
pusti me, o pusti me,
nisam zmija, nisam glista,
ni princeza nisam,
zavijam na galamu i glupost
i tako silno želim reč da ti odrubim
i misao koja je rodi
i usne koje je izgovoriše
i ruke koje je napisaše-
i srce to koje veselo plavetnilo ledi;

led će popucati, čuješ li,
i želja ti prijatelja neće imati
i propast ćeš svoju od sebe tajiti,
a ja ću plakati zbog razroke ljubavi
i nemogućnosti njenog izlečenja
i plakaću jer nisi video da sam bila znak opreza
pred „Tmurno vreme“,
a ne crveni krov koji te iz daljine mami-
oh da, ti si poentilista, a ja sam zarez, o dođavola!

©  Bogdanka Rakić

PESMA NEDELJE No3 -Пеко Лаличић

НОЋАС БИХ

Оставите ме на миру,
хоћу да гледам Месец
и звезде што ми у срце увиру.

Оставите ме самог ове ноћи
да другујем са брезом
док ми у очи месечина точи.

Ноћас бих под ведрим небом да спим,
да се отворим за поветарац и мирисе
и љубав поклањам срцем свим.

Оставите ме на миру до јутра,
сву лепоту ноћи преточену у љубав
поклонићу вам сутра.

© Пеко Лаличић

Из стихозбирке ,,Звездама у сусрет“
/књига је у припреми за штампу/
– циклус ,,П о р у к е“

PESMA NEDELJE No2 -Милдиновић Сандра

НОНЕ БЕЛЕ

Пронађи ме у стиховима
У мирису рујног вина
Или у песми девојака
Као некад сред шљивака
Пронађи мој осмех снен
Пробуди ме ти на трен

Ако хоћеш руку дај
Нек ми личи све на рај
У мом крају виногради
Волеше се тако млади
Девојачке ноне беле
Прве капи су донеле

И уз песму предвечерја
Јела су се стара јела
Као да сам с њима била
А о теби и тад снила
Руке слатке су од шире
Зује пчеле златнокриле

Ти ми оцима говориш
Никако да поглед склониш
Црвена ко булка певам
Ко херувин руке пружам
Дотицем ти нежно косу
Тако као трава росу

Пронађи ме не оклевај
Не мисли се не окрећи
Док се плави као грозђе
И залази сјано сунце
Небо каже тајну ту
Чуј – не лудуј не Лудуј

© Милдиновић Сандра

PESMA NEDELJE No1 -Živko Begović

BOŽIĆ, BOŽIĆ, BATA!

Božić, Božić, Bata,
nosi „kitu zlata“,
da „pozlati“ deci škole,
koje ona mnogo vole.

Božić, Božić, Bata,
nosi „kitu zlata“,
da „pozlati“ deci škole,
što će ih sve obradovati.

Božić, Božić, Bata,
nosi „kitu zlata“,
da „pozlati“ deci škole,
da se i u njima Bogu mole.

© Živko Begović

Od danas, na predlog Lepe Simić,

biramo samo pesmu nedelje od svih pesama

objavljenih na PoezijiSCG i PoezijiRS!!!

STIHOVI DANA!!!

05.01.2012 – BOŽIĆ, BOŽIĆ, BATA– Živko Begović

Božić, Božić, Bata,
nosi „kitu zlata“,
da „pozlati“ deci škole,
da se i u njima Bogu mole.


04.01.2012 – NIKADA VISE, Borislava Dvoranac

znam
kako boli mržnja
ljubljenog bića
kako izgleda izgovor
kako plače nevino dete
sve zbog mene

a čujem
kako mi slatko zbori
bojažljivo pojem srne
i nada se
sjaju oka

03.01.2012 ZIMA – Zorica Brkić

Na trotoarima belim
utabana snežna staza
na njoj se misli moje
s mislima tvojim sreću
u nijansama svanuća
nepreglednih rastojanja

 

BOŽIĆ, BOŽIĆ, BATA

Božić, Božić, Bata, nosi “kitu zlata”, da “pozlati” deci škole, koje oni mnogo vole.   Božić, Božić, Bata, nosi “kitu zlata”, da “pozlati” deci škole, što će ih sve obradovati.   Božić, Božić, Bata, nosi “kitu zlata”, da “pozlati” deci škole, da se i u njima Bogu mole. Živko Begović    

Božić, Božić, Bata,

nosi “kitu zlata”,

da “pozlati” deci škole,

koje oni mnogo vole.

 

Božić, Božić, Bata,

nosi “kitu zlata”,

da “pozlati” deci škole,

što će ih sve obradovati.

 

Božić, Božić, Bata,

nosi “kitu zlata”,

da “pozlati” deci škole,

da se i u njima Bogu mole.

Živko Begović

 

 

BOŽIĆNA ČESTITKA

Svim koleginicama i kolegama, piscima, članovima Poezije SCG  sa Ljubodragom Obradovićem na čelu, zelim srećan Božić i lepe i udobne praznične dane! HRISTOS SE RODI! ŽIVKO BEGOVIĆ  iz Austrije

Svim koleginicama i kolegama, piscima, članovima Poezije SCG  sa

Ljubodragom Obradovićem na čelu, zelim srećan Božić i lepe

i udobne praznične dane! HRISTOS SE RODI!

ŽIVKO BEGOVIĆ  iz Austrije

NIKADA VISE, Borislava Dvoranac

  Borislava DVORANAC NIKADA VIŠE Zaglavio sam tamo gde nema  želja ni verovanja samo očaj tonem i vučem sa sobom njih a volim ih više od sebe i puštam da tonu ne neću više dosta zbog njih sam jak nabacio  sam osmeh a ne smeje mi se pevušim a plačem od muke   i verujem … Настави са читањем “NIKADA VISE, Borislava Dvoranac”

 

Borislava DVORANAC

NIKADA VIŠE

Zaglavio sam tamo

gde nema  želja ni verovanja

samo očaj

tonem i vučem

sa sobom njih

a volim ih

više od sebe

i puštam da tonu

ne neću više

dosta

zbog njih sam jak

nabacio  sam osmeh

a ne smeje mi se

pevušim

a plačem od muke

 

i verujem

a nade ni zrno

 

znam

stvorio sam

čauru

bljuvao vatru

terao od sebe sve

pakao nervoze bola

poklanjao

težak dan činio težim

crno Sunce sitnicu nemoći

darivao voljenim

znam

kako boli mržnja

ljubljenog bića

kako izgleda izgovor

kako plače nevino dete

sve zbog mene

a čujem

kako mi slatko zbori

bojažljivo pojem srne

i nada se

sjaju oka

a ja

ćutim

nem

nepomičan

gledam je dok plače

osmehom skriva suze

hoda na prstima

bori se za mene

za nas

a ja je vukoh u bezdan

ne nikada više

grlim svoju golubicu

letim njenim krilima

milujem ptiće