Вечерас ми се напила туга

кошница пуно ми срце не стижем да кажем обузео ме свијет не стижем да живим   ту ми се из очију ту ми се из срца прелио Истер рањаво а грлено ту ми се низ косу просули потоци руке се заплеле спотакла сва мудрост   на бријеговима сунце оборило бријегове провалио живот брате од чежње … Настави са читањем “Вечерас ми се напила туга”

кошница пуно ми срце

не стижем да кажем

обузео ме свијет

не стижем да живим

 

ту ми се из очију

ту ми се из срца

прелио Истер

рањаво а грлено

ту ми се низ косу просули потоци

руке се заплеле спотакла сва мудрост

 

на бријеговима сунце оборило бријегове

провалио живот брате

од чежње пијан

од туге пијан

од тога и моје вече пјано

 

 

 

BISERNE PRIČE – Miladinovic Sandra

Biserne priče  Kada mi pogled odluta do one vratnice iz detinjstva, i sokaka gde sreća i sad spi, sećanja mi naviru, magla padne sa očiju, nebo nada mnom bdi!  I osećam miris sena sa tavana, i dunja ispred gradine, čujem petla što rano me jutrom budi! Vidim brata modrog od dudinja, sestru što priča o … Настави са читањем “BISERNE PRIČE – Miladinovic Sandra”

Biserne priče 

Kada mi pogled odluta
do one vratnice iz detinjstva,
i sokaka gde sreća i sad spi,
sećanja mi naviru,
magla padne sa očiju,
nebo nada mnom bdi! 

I osećam miris sena sa tavana,
i dunja ispred gradine,
čujem petla što rano me jutrom budi!
Vidim brata modrog od dudinja,
sestru što priča o prvoj ljubavi,
čujem žubor moje reke ljudi!

Kako me sreća obuzme,
kao one kiše letnje,
kada se kapi slivaju niz lice,
i ja se vrtim!
Il’ kada hrlim u brda,
sa omiljenim psom,
dok moj glas odjekuje
niz šareni dol, a ja ništa  i ne slutim! 

Настави са читањем “BISERNE PRIČE – Miladinovic Sandra”

STARA I NOVA GODINA

Kakva je bila, stara godina, to smo videli, Novu želimo bolju svima!   Na kraju Stare, potrošismo pare, da Nova bude bolja i bez “kapare”.   Svi želimo svakome, srećnu godinu Novu, kakva će ona biti, videćemo u njoj pravu istinu.   Najbolje bi bilo, da budemo zdravi, da u miru i slozi, budemo građani … Настави са читањем “STARA I NOVA GODINA”

Kakva je bila,

stara godina,

to smo videli,

Novu želimo bolju svima!

 

Na kraju Stare,

potrošismo pare,

da Nova bude

bolja i bez “kapare”.

 

Svi želimo svakome,

srećnu godinu Novu,

kakva će ona biti,

videćemo u njoj pravu istinu.

 

Najbolje bi bilo,

da budemo zdravi,

da u miru i slozi,

budemo građani pravi!

Živko Begović

 

 

 

 

N(n)N(n) 100 — Marina Adamović

dobro se sećam te večeri neko je hodao preda mnom (rekla bih da se odnekud znamo) korak po korak u nedoumici da li to njegove stope odjekuju zastao je i ja – pa gde bih sada nasred priče?! otključao je neka vrata (rekla bih – odnekud poznata) upalio svetlo navukao zavesu ali sve sam jasno … Настави са читањем “N(n)N(n) 100 — Marina Adamović”

dobro se sećam te večeri

neko je hodao preda mnom

(rekla bih da se odnekud znamo)

korak po korak u nedoumici

da li to njegove stope odjekuju

zastao je

i ja – pa gde bih sada nasred priče?!

otključao je neka vrata

(rekla bih – odnekud poznata)

upalio svetlo

navukao zavesu

ali

sve sam jasno videla

kao da sam bila na stub mu kičme oslonjena

uzeo je neku knjigu

otvorio grčeći bore na čelu

litstao čitao

ili mi se činilo

Najednom je ispustio knjigu

legao i zaspao

u snu me je dozvao

molio za pomoć, za neko pojašnjenje

znam da uvek treba biti spreman sebe dati

i predala sam se bez nebuloze

ušla sam

podigla knjigu sa krupno podvučenim imenom

podigla i njega s nejasno uvučenim pesmama u oku

izvela ga

još je prijatno bilo napolju

hodali smo kao jedan

a nad nama se kovitlala zora

joj

kako je divano

vidiš li čoveče?

toliko je godina prošlo a mi se

nismo upoznali

zamislio se sve dublje i dublje

uplaših se da će nestati

ne

on se na tren osmehnuo

zaglio me

zahvalio se

i

glasno šapnuo ime sa korica knjige

joj, važi….. upamtiću..

NONE BELE -Miladinovic Sandra

                    NONE BELE  PRONADJI ME U STIHOVIMA, U MIRISU RUJNOG VINA, IL U PESMI DEVOJAKA, KAO NEKAD KRAJ BRZAKA! PRONADJI MOJ OSMEH SNEN, PROBUDI ME TI NA TREN, AKO HOCES RUKU DAJ, NEK MI LICI SVE NA RAJ! U MOM KRAJU VINOGRADI, VOLESE SE TAKO MLADI, … Настави са читањем “NONE BELE -Miladinovic Sandra”

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

NONE BELE 

PRONADJI ME U STIHOVIMA,

U MIRISU RUJNOG VINA,

IL U PESMI DEVOJAKA,

KAO NEKAD KRAJ BRZAKA!

PRONADJI MOJ OSMEH SNEN,

PROBUDI ME TI NA TREN,

AKO HOCES RUKU DAJ,

NEK MI LICI SVE NA RAJ!

U MOM KRAJU VINOGRADI,

VOLESE SE TAKO MLADI,

DEVOJACKE NONE BELE,

PRVE KAPI SU DONELE!

I UZ PESMU PREDVECERJA,

JELA SU SE STARA JELA!

KAO DA SAM S NJIMA BILA,

A O TEBI I TAD SNILA!

RUKE SLATKE SU OD SIRE,

ZUJE PCELE ZLATOKRILE!

TI MI OCIMA GOVORIS,

NIKAKO DA POGLED SKLONIS.

CRVENA KO BULKA GAZIM,

KO HERUVIM RUKE PRUZAM,

DOTICEM TI NEZNO KOSU,

TAKO, KAO TRAVA ROSU!

 

PRONADJI ME, NE OKLEVAJ,

NE MISLI SE, NE OKRECI!

DOK SE PLAVI KAO GROZDJE,

I ZALAZI SJANO SUNCE,

NEBO KAZE TAJNU TU –

CUJ – NE LUDUJ!  NE LUDUJ!

 

© Miladinovic Sandra

 

 

 

 

 

Borislava DVORNAC, VOLIM DA VOLIM

VOLIM DA VOLIM Kao dete bez kalkulacija i drugih asocijacija volim da volim pišem stihove i strofe štimam rime kao žice na gitari a sve jer volim a volim da volim čuperak u kosi slova na papiru čak i rimu ja sam dete volim srcem pesnik reče i uteče

VOLIM DA VOLIM

Kao dete

bez kalkulacija

i drugih asocijacija

volim da volim

pišem stihove i strofe

štimam rime

kao žice na gitari

a sve jer volim

a volim da volim

čuperak u kosi

slova na papiru

čak i rimu

ja sam dete

volim srcem

pesnik reče

i uteče

Borislava DVORANAC, PASTUV I SRNA

PASTUV I SRNA Pastuv senka po polju leti bela pena vrela iz usta lije za život srce igra drhte noge u krvi leđa crvenih pruga nestaju u polju srna suznih i još živih očiju traži šarena leđa u umornim čeljustima vučice izdiše

PASTUV I SRNA

Pastuv senka
po polju leti

bela pena
vrela
iz usta lije

za život
srce igra

drhte
noge u krvi

leđa crvenih pruga
nestaju u polju

srna suznih
i još živih očiju
traži šarena leđa

u umornim čeljustima vučice
izdiše