Na dan kada naučimo kako ulice dobijaju imena
I zaronimo u geometriju oštrih slijepih uglova
Što žive svoje živote između dva sna
Milimetri snage mogu se istopiti
U mapama i stazama
Muzejima na raskršću
U semaforima što bespomoćno trepću
Ako želje bilborduju staze do pakla
U slike obmane grube zabave za posjetioce što kažu
Mi smo sad fini pristojni ljudi
Više ne gledamo kako mečka igra
Probadana žaračem
Jer smo saznali bol njenog makabra
Ali ipak smo stavili rukavice
Otišli do njenog Zoo vrta
Tražeći da nam da intervju
Iako nikad ni riječ nije rekla
Na dan kada naučimo kako ulice dobijaju imena
Ispisuje se jedan aforizam bola
Što hrani se na kraju redova
I stiska adresu remek djelo
On pulsira ‘mjesta molim mjesta da pokucam
Bez imena mrtva ste ulica
Došao sam da zaplačem kraj zvona na vratima
Što zvoni spram putujećeg prodavca snova
Što došao je samo da pozdravi majku
Jer danas ne prodaje ništa
Čak ni Boga za mjesečni prihod
Nijedan recept za srećniji život
Danas je došao da pita spavaće sobe na spratu
O malom dječaku što mokrio je u krevet
I skrivao svoje košmare pod dušek
I matrici dizajniranoj što živi u kutiji za igračke
Među jednonogim olovnim vojnicima
Kraj lutke djevojčice sa šibicama
Obeščašćene pod Božićnom jelkom’
Na dan kada naučimo kako ulice dobijaju imena
Vozovi stanu zanijemili na šinama
Slijepi se putnici iskrcavaju peroni pucaju
Trgovi se crvene od paradajz revolucija
Što flertuju sa metaforama krvi
Bare podojene Majkom Hrabrošću
Isparavaju u sušama južnih zraka
I vraćaju se sa rodama što ne rađaju djecu
Na dan kada naučimo kako ulice dobijaju imena
Zidovi stružu svoju farbu suzno tražeći
Boju nečijih očiju u svakoj zidanost da udave
I apokaliptično kriptični grafiti
Pomjeraju kaldrmisane ulice
I svi tramvaji nazvani po točkovima vremena
Pomjeraju beskrajne gradove u svemiru
Što oplakuju avionske nesreće
Kad rukama isprepletanim gradimo mreže velegrada
Kao pauci sobom izjedeni što pletu
Tragove sopstvene pljuvačke da bi uredno bili usisani
U danima kad stanodavac ima vremena da očisti prašinu
Naučimo da ulice mijenjaju imena
Onako kako zmije mijenjaju košuljice
Ali nikada način vijuganja
Naučimo da postoje hiljade bezimenih heroja
Koji sklupčani na uglovima prose mjesto
Gdje ulice neće imati imena
Koji nikad nisu zaradili ulicu što će se po njima zvati
Zahvaljujući nekom istoričaru što silovao je tekst u fusnotama
I oprao ruke krivice nad zločinom
Što ulice pokreće da kruže
Što uglove pokreće do sljepila
Sa vlasnikom podataka bez vizije
Što umače svoje pero u bare onoga
Što treba da bude značajno sjećanje
©Miroslava Odalović
