Cigancici – Miladinovic Sandra

 CIGANCICI   Cigancice, sudba je teska, stojis kraj majke i prosis. Bole me tvoje oci i bose noge! Boli me tvoje neumiveno lepo lice, zamrsena  kosa, duge uvijene trepavice! I ti si zvezda sto sija, kao i svako dete ovog sveta, i ubija me tuga sto nemam moci da ti na raskrsnici pruzim ruku i … Настави са читањем “Cigancici – Miladinovic Sandra”

 CIGANCICI

 

Cigancice, sudba je teska,

stojis kraj majke i prosis.

Bole me tvoje oci i bose noge!

Boli me tvoje neumiveno lepo lice,

zamrsena  kosa, duge uvijene trepavice!

I ti si zvezda sto sija, kao i svako dete ovog sveta,

i ubija me tuga sto nemam moci

da ti na raskrsnici pruzim ruku i otvorim oci!

 

 

Pokazala bih ti kako je nebo plavo,

jato ptica veselo i razigrano!

Ispricala bih ti koliko je velika vasiona,

kako je divna svaka nova zora

i stavila ti cvet u dugu kosu!

 

Eh dete, necu spavati!

Ne!!! Sa nebom cu razgovarati!

 Zbog tebe noci moje,

bice zelene  – ko oci tvoje!

 

 

© Miladinovic Sandra

 

 

 

Ruža u ruci… Arsenije Lalatović

  Ruža u ruci…   Moja je majko s ružom u ruci Obišla moj dom… O zašto sine, o zašto ode? O zašto sine voljeni moj?   Možda je sudbina željela tako Ne plači majko voljena moja… Znam nije ti lako… Voli te, voli sreća tvoja…   O sine, o moja tugo… Zašto ostavi  od … Настави са читањем “Ruža u ruci… Arsenije Lalatović”

 

Ruža u ruci…

 

Moja je majko s ružom u ruci

Obišla moj dom…

O zašto sine, o zašto ode?

O zašto sine voljeni moj?

 

Možda je sudbina željela tako

Ne plači majko voljena moja…

Znam nije ti lako…

Voli te, voli sreća tvoja…

 

O sine, o moja tugo…

Zašto ostavi  od doma prag

O zašto ode bez riječi?

O zašto u bestrag?

 

O mila majko, o tugo moja

Mlijeka ti što si me zadojila

Nemoj plakati voljena moja

Život je usud, kob, sudbina…

 

Nasmij se majko… Budi lijepa

Zbog mene… Znaš da volim…

Tvoj osmijeh… Kao nekada…

Kao što ti umiješ… Eh moja majka…

 

Nemoj često navraćati stara…

Ostavi ružu da vene…

Uvijek biće tvoje čedo…

Uvijek bićeš dio mene…

 

Ne okreće glavu voljena majko

Znam svaki pokret tvoj…

Budi srećna makar malo.

Eh tvoje čedo, tvoj bol…

 

LJUBAVI- Miladinovic Sandra

LJUBAVI   Ljubavi, za tebe su sudjena dva velika srca, a tesko se pronalaze! Dve polovine jabuke s’ bilo koje dve strane sveta, a ponekada samo prodju jedan kraj drugog, i ne sluteci koga su sreli! Ljubavi, kada bi shvatili koliko smo mali, da li bi se vise voleli!?   Ljubavi, ti si kao jedna carobna soba prepuna … Настави са читањем “LJUBAVI- Miladinovic Sandra”

LJUBAVI

 

Ljubavi, za tebe su sudjena dva velika srca,

a tesko se pronalaze!

Dve polovine jabuke s’ bilo koje dve strane sveta,

a ponekada samo prodju jedan kraj drugog,

i ne sluteci koga su sreli!

Ljubavi, kada bi shvatili koliko smo mali,

da li bi se vise voleli!?

 

Ljubavi, ti si kao jedna carobna soba

prepuna tajni,

ili reka sto tece godinama!

Ti si okean u kome se ogleda sunce, a nocu mesec,

ali si ipak toliko velika, da tesko stajes u ljudska srca,

ona su poput mosta od celika,

i kao da im je draze beznadje

i samoca poput pustinje velika!

 

Mislim, ti ipak tako graciozno  hodas i poznajes sve vekove!

Na raspolaganju si svakome, ne krijes se,

nocima ne spis!

Gledas ocima punim dobrote,

a mnogi te se klone i prokockaju zivote!

 

 

Lepo je biti sa tobom  bar na cas!

Kad jednom postanes ustinu nekog deo,

onaj ko te spozna, tesko te se odrice

za zivot ceo!!!!!!!

Nosio bi te u dusi i car  i prosjak,

i ziveo za tebe prepun nade,

znao bi da se ne kupujes i ne krades,

da nisi slatka poput cokolade,

ali da od starih cinis mlade!

 

 

Ko ljubav jednom u dusu primi i cuva je,

ZAUVEK ZIVI!!!!!!!

 

 

© Miladinovic Sandra

 

 

 

 

Poeta — Marina Adamović

lovim reči kao vepar naprežem mozak do srži i probadam snove kroz prhke grudi i oštrim koplja za žive rane zemljo nebo bez saosećanja munjom slamaj sve u meni raznesi dušu bez milosti i ja ću i ja nožem naoštrenim

lovim reči kao vepar

naprežem mozak do srži

i probadam snove

kroz prhke grudi

i oštrim koplja

za žive rane

zemljo

nebo

bez saosećanja

munjom slamaj sve u meni

raznesi dušu

bez milosti

i

ja

ću

i

ja

nožem

naoštrenim

Jedne noći — Marina Adamović

Stihove pišem i ne spavam. Ispirem ih suzama i bacam. U potoku se kotrljaju sa zvezdama … Ako ih Mesec nekom pošalje, možda će se i taj rasplakati, boli svoje u njih spakovati i krenuti putem bez povratka… Možda…

Stihove pišem

i ne spavam.

Ispirem ih suzama i bacam.

U potoku se kotrljaju

sa zvezdama …

Ako ih Mesec nekom pošalje,

možda će se i taj rasplakati,

boli svoje u njih spakovati

i krenuti putem bez povratka…

Možda…

You know, you know — Marina Adamović

Nasred ulice stojim sama I pitam se “gde ću, g de?” Hitronogi farovi skromno po ručuju: “Nama, nama, purpur na algo!” Uokolo je samo lišće šuš talo, U drvoredu kraj puta — Pevale su ptice….

Nasred ulice stojim sama

I pitam se “gde ću, g

de?”

Hitronogi farovi skromno po

ručuju:

“Nama, nama, purpur

na algo!”

Uokolo je samo lišće šuš

talo,

U drvoredu kraj

puta —

Pevale su ptice….

… – Milan Gluscevic

Gledah dugo maglu koja Od drveća napravi senke, A od svetionika svice Koji lebde; I svi su se nadali lepom snegu… Ali ja nisam. I tako sam brisao stakla na prozoru Ali ništa od senki nisam ni video; Samo sam znao da trava je bila bela A noć obasjano belilom…

Gledah dugo maglu koja
Od drveća napravi senke,
A od svetionika svice
Koji lebde;

I svi su se nadali lepom snegu…
Ali ja nisam.

I tako sam brisao stakla na prozoru
Ali ništa od senki nisam ni video;

Samo sam znao da trava je bila bela
A noć obasjano belilom…

Пеко Лаличић, Из циклуса ,,БЕСКРАЈ БУДУЋЕГ”

ПЕКО ЛАЛИЧИЋ ЧЕКА МЕ БУДУЋЕ Ту сам где сам нисам за велику причу ни за чекање чека ме будуће видим му лице у његовој се сенци беласам небо јутра плоди бескрајно

ПЕКО ЛАЛИЧИЋ

ЧЕКА МЕ БУДУЋЕ

Ту сам
где сам

нисам
за велику причу

ни за чекање

чека ме
будуће

видим му лице

у његовој се сенци
беласам

небо
јутра плоди

бескрајно

San — Marina Adamović

Sanjala sam… Sanjala sam…. Ma šta ono beše? Čini mi se … Tu, negde pred zoru Sanjala sam… O,  tako sam srecna bila! Ništa nisam sanjala… A da jesam!!!! (Navukla sam jastuk preko glave) Ko mi to naredjuje da bdim?

Sanjala sam…
Sanjala sam….
Ma šta ono beše?
Čini mi se …
Tu, negde pred zoru
Sanjala sam…
O,  tako sam srecna bila!
Ništa nisam sanjala…
A da jesam!!!!

(Navukla sam jastuk preko glave)
Ko mi to naredjuje da bdim?