Ruža u ruci… Arsenije Lalatović

  Ruža u ruci…   Moja je majko s ružom u ruci Obišla moj dom… O zašto sine, o zašto ode? O zašto sine voljeni moj?   Možda je sudbina željela tako Ne plači majko voljena moja… Znam nije ti lako… Voli te, voli sreća tvoja…   O sine, o moja tugo… Zašto ostavi  od … Настави са читањем “Ruža u ruci… Arsenije Lalatović”

 

Ruža u ruci…

 

Moja je majko s ružom u ruci

Obišla moj dom…

O zašto sine, o zašto ode?

O zašto sine voljeni moj?

 

Možda je sudbina željela tako

Ne plači majko voljena moja…

Znam nije ti lako…

Voli te, voli sreća tvoja…

 

O sine, o moja tugo…

Zašto ostavi  od doma prag

O zašto ode bez riječi?

O zašto u bestrag?

 

O mila majko, o tugo moja

Mlijeka ti što si me zadojila

Nemoj plakati voljena moja

Život je usud, kob, sudbina…

 

Nasmij se majko… Budi lijepa

Zbog mene… Znaš da volim…

Tvoj osmijeh… Kao nekada…

Kao što ti umiješ… Eh moja majka…

 

Nemoj često navraćati stara…

Ostavi ružu da vene…

Uvijek biće tvoje čedo…

Uvijek bićeš dio mene…

 

Ne okreće glavu voljena majko

Znam svaki pokret tvoj…

Budi srećna makar malo.

Eh tvoje čedo, tvoj bol…

 

LJUBAVI- Miladinovic Sandra

LJUBAVI   Ljubavi, za tebe su sudjena dva velika srca, a tesko se pronalaze! Dve polovine jabuke s’ bilo koje dve strane sveta, a ponekada samo prodju jedan kraj drugog, i ne sluteci koga su sreli! Ljubavi, kada bi shvatili koliko smo mali, da li bi se vise voleli!?   Ljubavi, ti si kao jedna carobna soba prepuna … Настави са читањем “LJUBAVI- Miladinovic Sandra”

LJUBAVI

 

Ljubavi, za tebe su sudjena dva velika srca,

a tesko se pronalaze!

Dve polovine jabuke s’ bilo koje dve strane sveta,

a ponekada samo prodju jedan kraj drugog,

i ne sluteci koga su sreli!

Ljubavi, kada bi shvatili koliko smo mali,

da li bi se vise voleli!?

 

Ljubavi, ti si kao jedna carobna soba

prepuna tajni,

ili reka sto tece godinama!

Ti si okean u kome se ogleda sunce, a nocu mesec,

ali si ipak toliko velika, da tesko stajes u ljudska srca,

ona su poput mosta od celika,

i kao da im je draze beznadje

i samoca poput pustinje velika!

 

Mislim, ti ipak tako graciozno  hodas i poznajes sve vekove!

Na raspolaganju si svakome, ne krijes se,

nocima ne spis!

Gledas ocima punim dobrote,

a mnogi te se klone i prokockaju zivote!

 

 

Lepo je biti sa tobom  bar na cas!

Kad jednom postanes ustinu nekog deo,

onaj ko te spozna, tesko te se odrice

za zivot ceo!!!!!!!

Nosio bi te u dusi i car  i prosjak,

i ziveo za tebe prepun nade,

znao bi da se ne kupujes i ne krades,

da nisi slatka poput cokolade,

ali da od starih cinis mlade!

 

 

Ko ljubav jednom u dusu primi i cuva je,

ZAUVEK ZIVI!!!!!!!

 

 

© Miladinovic Sandra