Gresnica- Miladinovic Sandra

GRESNICA  Boli me ponekad tudja rec, tudja slika o slucaju bez imena! Boli me jer pomislim da i ja tako preko sudim! Iako se trudim da oslusnem andjele, ipak gresnik sam u belom! Ali, nema  opravdanja, mucim se gledajuci oci u ogledalu! Ponekada mi je puna dusa cemera i celi dan briga sto sapletoh se … Настави са читањем “Gresnica- Miladinovic Sandra”

GRESNICA 

Boli me ponekad tudja rec,

tudja slika o slucaju bez imena!

Boli me jer pomislim

da i ja tako preko sudim!

Iako se trudim da oslusnem andjele,

ipak gresnik sam u belom!

Ali, nema  opravdanja,

mucim se gledajuci oci u ogledalu!

Ponekada mi je puna dusa cemera

i celi dan briga sto sapletoh se o prvi kamen,

zgazih dobroti na kose pramen !

Kako sam  mogla da pustim misli

da teku rekom, bez cenzure!?

Jezik brzi od pameti,

sustina okaljana, i to samo mojom krvicom!

Kako da ne tugujem za pticom,

koju sam zakljucala u kavez,

za suzom zbog mene prolivenom?

Nijedna dusa nije bez greha,

samo sto  nesto vecno skrivamo od nas samih,

a to nije zivot, to ja laz!

Hrabrost je moj drug, ukoricu sebe!

Kriva sam jer sam nevaljala,

i jer sam dusu ukaljala!

I………?

Cujem krila i pesmu ptice,

eno je, leti  i raduje se slobodi,

i ja pruzam ruke k nebu!

 

Sledeceg jutra  ponovo cu da se rodim!

 

© Miladinovic Sandra