Zaseda — Marina Adamović

Tumaralo je kućom cele noči Zidovi su zveckali i zbijali se Prozori su navlačili naprsnuta stakla Tišinina urlala od nemuštog šuma . Zračak zvezde ulete bez nade Onda pade teško kao stena . Anonimne oči Gledaju u pesmu . Nasamo treba govoriti s noći Vrlo mudro Vrlo…

Tumaralo je kućom cele noči

Zidovi su zveckali i zbijali se

Prozori su navlačili naprsnuta stakla

Tišinina urlala od nemuštog šuma

.

Zračak zvezde ulete bez nade

Onda pade teško kao stena

.

Anonimne oči

Gledaju u pesmu

.

Nasamo treba govoriti s noći

Vrlo mudro

Vrlo…