San — Marina Adamović

Sanjala sam… Sanjala sam…. Ma šta ono beše? Čini mi se … Tu, negde pred zoru Sanjala sam… O,  tako sam srecna bila! Ništa nisam sanjala… A da jesam!!!! (Navukla sam jastuk preko glave) Ko mi to naredjuje da bdim?

Sanjala sam…
Sanjala sam….
Ma šta ono beše?
Čini mi se …
Tu, negde pred zoru
Sanjala sam…
O,  tako sam srecna bila!
Ništa nisam sanjala…
A da jesam!!!!

(Navukla sam jastuk preko glave)
Ko mi to naredjuje da bdim?

Nijesi… Arsenije Lalatović

Nijesi…   Nijesi ti kao druge žene Nijesi,  makar ne za mene… Kad kroz glavu prođe slika tvoja Đe je sada, đe je ljubav moja?..   Ne znam kakva si ti žena… Da nijesi sa nebesa vila… Kao tebe nigđe druge nema Muzo zlatna, gledna a i mila…   Ponekad zavaram sebe… I pitam se … Настави са читањем “Nijesi… Arsenije Lalatović”

Nijesi…

 

Nijesi ti kao druge žene

Nijesi,  makar ne za mene…

Kad kroz glavu prođe slika tvoja

Đe je sada, đe je ljubav moja?..

 

Ne znam kakva si ti žena…

Da nijesi sa nebesa vila…

Kao tebe nigđe druge nema

Muzo zlatna, gledna a i mila…

 

Ponekad zavaram sebe…

I pitam se kako je moguće

Od svijeta velikog, golema…

Moje da si jutro i svanuće…

 

Nijesi ti kao druge žene

Ti si svjetlost što u tami sija…

Zarobila i dušu si i mene…

Moga srca voljena i mila…

 

Oči tvoje sijaju u mraku

Gledaju me borovnice srne…

Kao da smo u čudnome strahu

Eh te tvoje oči crne…

 

Nijesi ti kao druge žene

Da je tako ne bi bila moja…

Srce moje zauvijek je tvoje…

Volim ti moja srno mala…