Šta? Šta? — Marina Adamović

Šta je to gromko usnila poetesa da je pojurila iz noćnog mira kao srna iz šumskog plamena ————————— gplub iz njene parabole pokrio ju je svojim krilom ————————————- i ispisana kvaka zaškripala je na vratima  

Šta je to gromko usnila poetesa

da je pojurila iz noćnog mira

kao srna iz šumskog plamena

—————————

gplub iz njene parabole

pokrio ju je svojim krilom

————————————-

i ispisana kvaka

zaškripala je na vratima

 

MOJI AFORIZMI

Ako se jedan fudbalski reprezentativac zameri sa trenerom svoje Reprezentacije, on neće možda više nikada u njoj zaigrati, ni kada bi za njega od trenera zahtevale ni Ujedinjene nacije! Krivično pravo i Medjunarodno ratno pravo, predviđaju za ubistva civila i ratnih zarobljenika stroge kazne , zašto trebaju da sudski odgovaraju sve ubice, ali neki Natovi … Настави са читањем “MOJI AFORIZMI”

Ako se jedan fudbalski reprezentativac zameri sa trenerom svoje Reprezentacije,

on neće možda više nikada u njoj zaigrati, ni kada bi za njega od trenera zahtevale

ni Ujedinjene nacije!

Krivično pravo i Medjunarodno ratno pravo, predviđaju za ubistva civila i ratnih

zarobljenika stroge kazne , zašto trebaju da sudski odgovaraju sve ubice, ali neki

Natovi pilotski bombarderi i ratnici kada pored ubijanja civila – muškaraca i žena

ubijaju i decu, oni zato ne odgovaraju, pošto su ova ubistva izvršena iz nehata,

(nenamerno), što je takođe po krivičnom pravu kažnjivo, radu čega se oni zato

samo izvinjavaju!

Živko Begović

Cigancici – Miladinovic Sandra

 CIGANCICI   Cigancice, sudba je teska, stojis kraj majke i prosis. Bole me tvoje oci i bose noge! Boli me tvoje neumiveno lepo lice, zamrsena  kosa, duge uvijene trepavice! I ti si zvezda sto sija, kao i svako dete ovog sveta, i ubija me tuga sto nemam moci da ti na raskrsnici pruzim ruku i … Настави са читањем “Cigancici – Miladinovic Sandra”

 CIGANCICI

 

Cigancice, sudba je teska,

stojis kraj majke i prosis.

Bole me tvoje oci i bose noge!

Boli me tvoje neumiveno lepo lice,

zamrsena  kosa, duge uvijene trepavice!

I ti si zvezda sto sija, kao i svako dete ovog sveta,

i ubija me tuga sto nemam moci

da ti na raskrsnici pruzim ruku i otvorim oci!

 

 

Pokazala bih ti kako je nebo plavo,

jato ptica veselo i razigrano!

Ispricala bih ti koliko je velika vasiona,

kako je divna svaka nova zora

i stavila ti cvet u dugu kosu!

 

Eh dete, necu spavati!

Ne!!! Sa nebom cu razgovarati!

 Zbog tebe noci moje,

bice zelene  – ko oci tvoje!

 

 

© Miladinovic Sandra