Šta je to gromko usnila poetesa
da je pojurila iz noćnog mira
kao srna iz šumskog plamena
—————————
gplub iz njene parabole
pokrio ju je svojim krilom
————————————-
i ispisana kvaka
zaškripala je na vratima
Добродошли!
Šta je to gromko usnila poetesa da je pojurila iz noćnog mira kao srna iz šumskog plamena ————————— gplub iz njene parabole pokrio ju je svojim krilom ————————————- i ispisana kvaka zaškripala je na vratima
Šta je to gromko usnila poetesa
da je pojurila iz noćnog mira
kao srna iz šumskog plamena
—————————
gplub iz njene parabole
pokrio ju je svojim krilom
————————————-
i ispisana kvaka
zaškripala je na vratima
Ako se jedan fudbalski reprezentativac zameri sa trenerom svoje Reprezentacije, on neće možda više nikada u njoj zaigrati, ni kada bi za njega od trenera zahtevale ni Ujedinjene nacije! Krivično pravo i Medjunarodno ratno pravo, predviđaju za ubistva civila i ratnih zarobljenika stroge kazne , zašto trebaju da sudski odgovaraju sve ubice, ali neki Natovi … Настави са читањем “MOJI AFORIZMI”
Ako se jedan fudbalski reprezentativac zameri sa trenerom svoje Reprezentacije,
on neće možda više nikada u njoj zaigrati, ni kada bi za njega od trenera zahtevale
ni Ujedinjene nacije!
Krivično pravo i Medjunarodno ratno pravo, predviđaju za ubistva civila i ratnih
zarobljenika stroge kazne , zašto trebaju da sudski odgovaraju sve ubice, ali neki
Natovi pilotski bombarderi i ratnici kada pored ubijanja civila – muškaraca i žena
ubijaju i decu, oni zato ne odgovaraju, pošto su ova ubistva izvršena iz nehata,
(nenamerno), što je takođe po krivičnom pravu kažnjivo, radu čega se oni zato
samo izvinjavaju!
Živko Begović
CIGANCICI Cigancice, sudba je teska, stojis kraj majke i prosis. Bole me tvoje oci i bose noge! Boli me tvoje neumiveno lepo lice, zamrsena kosa, duge uvijene trepavice! I ti si zvezda sto sija, kao i svako dete ovog sveta, i ubija me tuga sto nemam moci da ti na raskrsnici pruzim ruku i … Настави са читањем “Cigancici – Miladinovic Sandra”
CIGANCICI
Cigancice, sudba je teska,
stojis kraj majke i prosis.
Bole me tvoje oci i bose noge!
Boli me tvoje neumiveno lepo lice,
zamrsena kosa, duge uvijene trepavice!
I ti si zvezda sto sija, kao i svako dete ovog sveta,
i ubija me tuga sto nemam moci
da ti na raskrsnici pruzim ruku i otvorim oci!
Pokazala bih ti kako je nebo plavo,
jato ptica veselo i razigrano!
Ispricala bih ti koliko je velika vasiona,
kako je divna svaka nova zora
i stavila ti cvet u dugu kosu!
Eh dete, necu spavati!
Ne!!! Sa nebom cu razgovarati!
Zbog tebe noci moje,
bice zelene – ko oci tvoje!
© Miladinovic Sandra