Srce vinove boje
Dve čaše vina na stolnjaku od tila,
kazaljke stoje — minute za nas ne broje…
Eh, kakva je to ljubav bila.
Dva srca u polutami
i tvoj pogled koji mami.
Eh, kako smo tada voleli
da budemo sami.
Dok violina melodijom otapa led,
vino crveno tera nas u greh.
Dve čaše vina — reči nisu potrebne,
dodiri plameni, poljupci medeni.
Eh, zašto je to samo seta
u duši uspomena jednog davnog leta?
A ove noći, dok sati se lome,
Ja nikog nemam ,ni da se nadam kome.
Uz crno vino, sama sa čašom praznom,
čekam da zora svane
i da bolno sećanje iz duše nestane.
Vinom ću nacrtati srce
i u srcu moje ime i tvoje.
Eh, kakvo će to srce biti —
srce vinove boje.
(Прочитано: 15 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.069.404 пута)