Sećanja
Istom ulicom hodam,
neka druga lica srećem.
Ulica poznata, sve već viđeno.
Vreme je stalo —
ogoljena sećanja rukuju se s nadom
da ću te sresti baš tu, na uglu Pošte.
Osmeh mi prikriva setu,
a usne šapuću, kao nekad:
„Hoćeš li mi pripaliti cigaretu?“
Opet je kišni oktobar
ulicu obojio u šareno,
samo ja sam ispod kišobrana
tužna i sama.
Osmeh mi i danas
prikriva setu na licu.
Davno je bilo
kad si mi pripalio cigaretu
ispod cvetnog kišobrana,
ispred stare pošte.
Ljudi bez lica, puna ulica.
Duša prazna.
I da te slučajno sretnem,
taj trenutak bio bi moja kazna.
(Прочитано: 23 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.089.559 пута)