Nije do mene
Ma šta me briga — nije do mene.
Pričaj, govori o sebi,
u ogledalu svojih reči.
Nisi mi majka ni otac,
nisi me čuvao,
nisi me branio
kad sam bila tiha ili jaka.
Nisi me podizao
ni kad sam padala,
ni kad sam letela.
Samo ti pričaj svoju sliku,
skijaš po tuđim mislima.
Moje telo je kamen isklesan u štit,
moje srce — tkanje cveća i finih niti,
ne dodiruju ga tvoje kritike ni psovke.
Tvoje reči su krhke,
vetar ih lako lomi.
Moj um je širok, bez dna,
svemirska praznina koja guta buku.
Sve što o meni misle
crne ptice i tuđi ognjevi
samo se spale u prolazu,
vetar ih raznese bez traga.
Od tvrde kore su moja jedra.
Plovim bez tvoje oluje.
Zapamti:
ja sam tvoje ogledalo.
Ako ga slomiš —
sreću lomiš sebi.
Ma šta me briga.
Sve je do tebe.
(Прочитано: 17 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.172.596 пута)