Ale me jure
i k’ sebi vuku,
da unište mene,
da me dotuku.
I ti to vidiš
i ljubavlju braniš
nikome ne daš
već samo me maziš.
Al’ niko ne može
verovat’ priči
jer nema ljubavi
na nas što liči.
I kao zahvalnost
voli me uvek
da toplina tvoja
i radost tvoja
i pomoć tvoja,
iskrenost tvoja,
najljubav tvoja,
meni da večni
i zauvek bude
jedini tvoj pravi
i najbolji lek.
(Bgd, 18.Maj 2017)
(Прочитано: 49 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.289.361 пута)