СТРАХ — Marina Adamović

На шта мисле људипричом о животима?На зов?Срећу?На лепоту?Шта? Сигурно да не мисле оно што их подстиче да мисле, мисле, мислe. И ја бих дуго причала али, нико мене не слуша- Кратко ћу о смрти зато. Ето вашег повода – дрхти, бежи, враћа се као грло ђавола које бучно Шта?

POGLED U SUNCE 2

На шта мисле људи
причом о животима?
На зов?
Срећу?
На лепоту?

Шта?

Сигурно да не мисле
оно
што их
подстиче
да мисле, мисле, мислe.

И ја бих дуго причала
али,
нико мене не слуша-

Кратко ћу о смрти
зато.

Ето вашег повода –
дрхти, бежи, враћа се
као грло
ђавола

које бучно
Шта?

САМО МЕ ПРОБУДИ…. – Миладиновић Сандра

САМО МЕ ПРОБУДИ…. Само ме пробуди, није важно када, ил’ је пола ноћи, јутро или подне… Само ме пробуди као тон милозвучни младу ил’ времешну… Зар је битно?! Овде…. када затитра срце, када надођу реке, када процвета јасмин… Једра или крхка?! Само ме пробуди душо душе моје, пре него што заспим, да те приупитам…. ВОЛИШ … Настави са читањем “САМО МЕ ПРОБУДИ…. – Миладиновић Сандра”

САМО МЕ ПРОБУДИ….

Само ме пробуди,
није важно када,
ил’ је пола ноћи, јутро
или подне…
Само ме пробуди
као тон милозвучни
младу ил’ времешну…
Зар је битно?!
Овде….
када затитра срце,
када надођу реке,
када процвета јасмин…
Једра или крхка?!
Само ме пробуди
душо душе моје,
пре него што заспим,
да те приупитам….
ВОЛИШ ЛИ МЕ?!

(C) Миладиновић Сандра

jutro – Kristina Simic

Jutro se već jasno otiskuje, Ko pečat na listu mahovine Jutro sa svojim obrisima oblaka Nosi u sebi težinu novog dana. I tu, na mom dlanu svetlost igru šara Smešim se uglom usana Kroz prozor puštam ptice da me ljube I glasove ljudi, mirise ulice… Jutro sa svežinom ranoga proleća Slušam pesmu vrapčića U meni … Настави са читањем “jutro – Kristina Simic”

Jutro se već jasno otiskuje,
Ko pečat na listu mahovine
Jutro sa svojim obrisima oblaka
Nosi u sebi težinu novog dana.

I tu, na mom dlanu svetlost igru šara
Smešim se uglom usana
Kroz prozor puštam ptice da me ljube
I glasove ljudi, mirise ulice…

Jutro sa svežinom ranoga proleća
Slušam pesmu vrapčića
U meni je radost neizmerna
Budim se bez traga od uspomena!

ВАСКРС – Љубодраг Обрадовић

СВИМ ПЕСНИЦИМА И ПОСЕТИОЦИМА САЈТА „Христос васкрсе“ – ПоезијаСРБ !!! ВАСКРС Како је мали свет, како је смртан грех! Палим пламен душе, нек светли васкршњи сан.

СВИМ ПЕСНИЦИМА И ПОСЕТИОЦИМА САЈТА
„Христос васкрсе“ – ПоезијаСРБ !!!
ВАСКРС

Како је мали свет,
како је смртан грех!
Палим пламен душе,
нек светли васкршњи сан.
Настави са читањем “ВАСКРС – Љубодраг Обрадовић”

Lepota njena…. Kristina Simic

Mislila je da je ružna, Dok je gledao u njene oblakom bojene oči, Tako sive, tako se cinila tužna, Kao da se nad pučinom bore I sivilom neba dušu joj boje. Mislila je da je ružna, A on je video samo lepotu Skrivenu u prevoju njenih mekih usana U hodu sitnom I uzdržanom, Delovala je … Настави са читањем “Lepota njena…. Kristina Simic”

Mislila je da je ružna,
Dok je gledao u njene oblakom bojene oči,
Tako sive, tako se cinila tužna,
Kao da se nad pučinom bore
I sivilom neba dušu joj boje.

Mislila je da je ružna,
A on je video samo lepotu
Skrivenu u prevoju njenih mekih usana
U hodu sitnom I uzdržanom,
Delovala je kao nijedna druga.

Bila je nežna, tajanstvena, brižna,
Svoja I sama, a opet neizbežna,
Dodir svile na obrazu je bio njen pokret,
Tiho lelujanje u vazduhu,
Bila je sve što nijedna druga nije bila,
U svemu tome bila je lepota njena….

Poetski kutak RTK & PoezijaSRB No3 – Mića Živanović

ТРЕЋА ЕМИСИЈА СНИМЉЕНА 22.02.2014. ГОДИНЕ У СТУДИЈУ РАДИО КРУШЕВЦА Водитељ – Светлана Ђурђевић, Гост – Мирослав Мића Живановић [ti_audio name=”Poetski kutak RTK – Mica Zivanovic”]  

  • ТРЕЋА ЕМИСИЈА СНИМЉЕНА 22.02.2014. ГОДИНЕ У СТУДИЈУ РАДИО КРУШЕВЦА

Водитељ – Светлана Ђурђевић,
Гост – Мирослав Мића Живановић

[ti_audio name=”Poetski kutak RTK – Mica Zivanovic”]

 

Reka Kristina Simic

Sedeli smo tako, Ko da se dugo znamo, A ćutnja nam bese sagovornik tek, Gledasmo u reku što protiče lagano, Dok čamci tiho prate svoj rečni tok. I večnost se spaja Pred očima našim U trenu sadašnjosti Svetluca sva. Ova reka i mir što nam daje, U nama zauvek obitava i sja.

Sedeli smo tako,

Ko da se dugo znamo,

A ćutnja nam bese sagovornik tek,

Gledasmo u reku što protiče lagano,

Dok čamci tiho prate svoj rečni tok.

I večnost se spaja

Pred očima našim

U trenu sadašnjosti

Svetluca sva.

Ova reka i mir što nam daje,

U nama zauvek obitava i sja.

Čekam te – Kristina Simic

Umivena zorom Pratim tvoj trag po danu, Ali te ne nalazim Pratim sunčane obrise po kućama što prave senke na zidovima I kamene oblutke morske Što spavaju na obalama Tražim ih u igrama vetra lišćem U mirisu sarenih cvetova U travi, mirisnoj I mekoj Što polegla je pod mojim stopama Pratim ih, al’ tebe ne … Настави са читањем “Čekam te – Kristina Simic”

Umivena zorom
Pratim tvoj trag po danu,
Ali te ne nalazim
Pratim sunčane obrise po kućama
što prave senke na zidovima
I kamene oblutke morske
Što spavaju na obalama
Tražim ih u igrama vetra lišćem
U mirisu sarenih cvetova
U travi, mirisnoj I mekoj
Što polegla je pod mojim stopama
Pratim ih, al’ tebe ne nalazim.
Jer si u mome srcu, duboko,
I čekam trenutak budući
Kada će naše živote da spoji.
Znam da desiće se sve to
U nekom trenu neočekivanom.

Noćas sam snila

Noćas sam snila Da mi tvoje ruke nežne ko svila Kliznu lagano niz moj vrat. Da prhne ptica sa dlanova tvojih Kročeći put sebi mio I drag. Na moje trepuške guste I crne Poljubac spusti opojan, dug. Pa da se opet u mašti dignem Tamo gde čuje se vetra huk. Gde trava buja I more … Настави са читањем “Noćas sam snila”

Noćas sam snila
Da mi tvoje ruke nežne ko svila
Kliznu lagano niz moj vrat.

Da prhne ptica sa dlanova tvojih
Kročeći put sebi mio I drag.

Na moje trepuške guste I crne
Poljubac spusti opojan, dug.

Pa da se opet u mašti dignem
Tamo gde čuje se vetra huk.

Gde trava buja I more se plavi
Čempresa pun red je dug.

I da glavu na tvoje rame stavim
Dok pogled nam šara prirodom svud