plava boja tuge – Kristina Simic

U plavo bojim sve izvore tuge I noktima grebem sav cemer i stud U glavi zapretenoj od bola sasvim Obnevideh i dalje ne vidim kud Gde da idem? Sapletena sasvim Od nemoci puke, sto tera me da molim I preklinjem te neme trenutke Posute trnjem, i nemi zvuk. U pregrsti perlica u rukama sto drzim … Настави са читањем “plava boja tuge – Kristina Simic”

U plavo bojim sve izvore tuge
I noktima grebem sav cemer i stud
U glavi zapretenoj od bola sasvim
Obnevideh i dalje ne vidim kud

Gde da idem? Sapletena sasvim
Od nemoci puke, sto tera me da molim
I preklinjem te neme trenutke
Posute trnjem, i nemi zvuk.

U pregrsti perlica u rukama sto drzim
Prelivene svetloscu, sarenilo svud,
Masku tuge skida sa lica i
Pretvara u osmeh, spontan i dug.

Samo tvoja – Kristina Simic

Stojim kraj krosnje skrivena od sunca Promice kraj tebe sena moja Koja te vodi u dubinu srca Ostavljam te, bezim od tebe U snovima se sudaram sa tugom… Tvoju ljubav ne zelim ko kraj leptirova Sto prijemcivo stoje pred paukom i Postaju plen Zelim da rasiris svoje ruke ko krila orla Da se pod njima … Настави са читањем “Samo tvoja – Kristina Simic”

Stojim kraj krosnje skrivena od sunca
Promice kraj tebe sena moja
Koja te vodi u dubinu srca
Ostavljam te, bezim od tebe
U snovima se sudaram sa tugom…

Tvoju ljubav ne zelim ko kraj leptirova
Sto prijemcivo stoje pred paukom i
Postaju plen
Zelim da rasiris svoje ruke ko krila orla
Da se pod njima sakrijem!

Talas plime raste dok gledam
u mutne recne talase
I vodim borbu u sebi,
Da ne dam vetru da me zanese
A znam da pripadam samo tebi

ako noćas moje suze – Kristina Simić

Ako noćas moje suze poteku u slapovima želim da nestanem u očima tvojim Poput izmaglice u jutarnjim rosnim časovima I da te konačno mogu nazvati svojim Želim da na tvojim grudima osvanem I da dočekam zoru slušajuci tvoje srce Da ne čujem više krike galebova Što krilima žele da dotaknu sunce. Svaka moja misao kad … Настави са читањем “ako noćas moje suze – Kristina Simić”

Ako noćas moje suze poteku u slapovima
želim da nestanem u očima tvojim
Poput izmaglice u jutarnjim rosnim časovima
I da te konačno mogu nazvati svojim

Želim da na tvojim grudima osvanem
I da dočekam zoru slušajuci tvoje srce
Da ne čujem više krike galebova
Što krilima žele da dotaknu sunce.

Svaka moja misao kad ustanem iz postelje topla
Još uvek od mekoga sna je obojena tobom
Čak i kad kažem sebi da te prezirem
Ja te volim iskreno i kad sam sama sa sobom.

krik u noci – Kristina Simic

Zasto plačeš srce moje, šta te to slama Tvoj nemi krik u noći uzdahom para oblake. Sediš dok mesec se probija kroz razmaknute zavese Misli ti brzo prolaze, ali jezik se o reči ne sapliće. Pamet te razume, oči gledaju sa željom, ali usne se ne otvaraju. Ćute, ne progovaraju… Jer pamet zna, kada se … Настави са читањем “krik u noci – Kristina Simic”

Zasto plačeš srce moje, šta te to slama
Tvoj nemi krik u noći uzdahom para oblake.
Sediš dok mesec se probija kroz razmaknute zavese
Misli ti brzo prolaze, ali jezik se o reči ne sapliće.
Pamet te razume, oči gledaju sa željom, ali usne se ne otvaraju.
Ćute, ne progovaraju…
Jer pamet zna, kada se otvore, da ih niko razumeti neće,
Da ce se bečiti, smejati, krasti,
Da ce podsećati na zvuk tepsije,
Biće ko’ mukli udarac bičem, ko’ fijuk vetra
Da se svi plaše, jer nema slova, nema glasa
Sve je samo ko’ prokleto mukanje.
I taj krik se ne čuje, samo plač I suze što teku
A nije žuborenje, I nije prelepo tkanje
Što stvaraju bujnu od reči reku!

Da l’ se to ljubav zove – Kristina Simić

Kad ju je sreo tog dana, tog jutra, Ispod redova bagremova belih, Delovala mu je ko devojka druga A ne ona sto ga potajno u srcu veseli. Na njenim zarumljenenim obrazima Beše utisnuta ljubav što plamti Da, ona je bila voljena, Njen sjaj mu sad beše potpuno nepoznati. Zar godine duge čekao je baš nju, … Настави са читањем “Da l’ se to ljubav zove – Kristina Simić”

Kad ju je sreo tog dana, tog jutra,
Ispod redova bagremova belih,
Delovala mu je ko devojka druga
A ne ona sto ga potajno u srcu veseli.

Na njenim zarumljenenim obrazima
Beše utisnuta ljubav što plamti
Da, ona je bila voljena,
Njen sjaj mu sad beše potpuno nepoznati.

Zar godine duge čekao je baš nju,
Da uzvrati mu bolom na ljubav njegovu,
Ljubomora na nepoznatog srce mu sprži
Zareče se da mrzeće je svu.

I umesto da slatko prožme svoje snove
I da začini nadom svoje buduće dane,
On klonuo duhom sav posednut pade
U naručje mržnje, gde sam i ostade!

Dodji mi – Kristina Simic

Dodji mi dušo, opet mi dodji, Da ne grlim plašt od ove noći I da u zenice pustim svetlost meseca Dodji mi, dušo moja mila. Ti si mi zvezda koja mi sija, Znam tu igru u bokoru cvetova Znam u morskim talasima Što šapuću pesmu sa mojih usana. Dodji, poziva te rosna kraljica noći Što … Настави са читањем “Dodji mi – Kristina Simic”

Dodji mi dušo, opet mi dodji,
Da ne grlim plašt od ove noći
I da u zenice pustim svetlost meseca
Dodji mi, dušo moja mila.

Ti si mi zvezda koja mi sija,
Znam tu igru u bokoru cvetova
Znam u morskim talasima
Što šapuću pesmu sa mojih usana.

Dodji, poziva te rosna kraljica noći
Što budi se sveža u rana praskozorja
Naći ćeš je u laticama ruža
U tvojoj bašti majski rascvetane.

Da se odmoriš od svih briga
Kad glavu tiho spustiš na moj skut
Ne dam da te niko dok spiš dira
Ja sam ti zaklon, ti si moj štit.

Reka Kristina Simic

Sedeli smo tako, Ko da se dugo znamo, A ćutnja nam bese sagovornik tek, Gledasmo u reku što protiče lagano, Dok čamci tiho prate svoj rečni tok. I večnost se spaja Pred očima našim U trenu sadašnjosti Svetluca sva. Ova reka i mir što nam daje, U nama zauvek obitava i sja.

Sedeli smo tako,

Ko da se dugo znamo,

A ćutnja nam bese sagovornik tek,

Gledasmo u reku što protiče lagano,

Dok čamci tiho prate svoj rečni tok.

I večnost se spaja

Pred očima našim

U trenu sadašnjosti

Svetluca sva.

Ova reka i mir što nam daje,

U nama zauvek obitava i sja.

Čekam te – Kristina Simic

Umivena zorom Pratim tvoj trag po danu, Ali te ne nalazim Pratim sunčane obrise po kućama što prave senke na zidovima I kamene oblutke morske Što spavaju na obalama Tražim ih u igrama vetra lišćem U mirisu sarenih cvetova U travi, mirisnoj I mekoj Što polegla je pod mojim stopama Pratim ih, al’ tebe ne … Настави са читањем “Čekam te – Kristina Simic”

Umivena zorom
Pratim tvoj trag po danu,
Ali te ne nalazim
Pratim sunčane obrise po kućama
što prave senke na zidovima
I kamene oblutke morske
Što spavaju na obalama
Tražim ih u igrama vetra lišćem
U mirisu sarenih cvetova
U travi, mirisnoj I mekoj
Što polegla je pod mojim stopama
Pratim ih, al’ tebe ne nalazim.
Jer si u mome srcu, duboko,
I čekam trenutak budući
Kada će naše živote da spoji.
Znam da desiće se sve to
U nekom trenu neočekivanom.

KLOPKA – Kristina Simić

KLOPKA   Tog dana sam upala u klopku očiju tvojih Samo jedan pogled netremice se stapao sa mojim Ulazeći u dušu moju, razobličio si je sasvim Postala je prozračna poput krila leptira Šetam sad sama pločnikom istim Po kome smo tragove ostavili svoje U mojoj duši i sad treperi plamen One neugasle ljubavi moje (C) … Настави са читањем “KLOPKA – Kristina Simić”

KLOPKA

 

Tog dana sam upala u klopku očiju tvojih
Samo jedan pogled netremice se stapao sa mojim
Ulazeći u dušu moju, razobličio si je sasvim
Postala je prozračna poput krila leptira

Šetam sad sama pločnikom istim
Po kome smo tragove ostavili svoje
U mojoj duši i sad treperi plamen
One neugasle ljubavi moje

(C) Kristina Simić