
Bio sam na putu bez povratka,
Korak me je dijelio od ponora,
Vidio sam sebe u smrtnom odoru,
Samo jedan trenutak pre nego što
sam oživeo u tvom pogledu.
Ne, ne odlazi, ne odlazi sada,
Ostani uz mene, drži me za ruku,
ja nemam drugu opciju.
Ponovo učim da hodam,
Navikavam se na svetlost, boju neba,
plavetnilo što me grli,
Ponovo mogu da osjetim,
Miris jutarnje kafe,
novi dan, svetlost u mraku.
Ne, ne ostani, ne idi sada,
Ostani uz mene, drži me za ruku,
ja nemam drugu opciju.
(C) Lazar Krsmanović


