Čovjek bez korijena – Lazar Krsmanović

Čovjek bez korijena

Iščupali su ga iz njegove grude,
nema zemlje gdje bi mogao da oživi,
svoje korijene koji se suše,
za njega su umrli snovi.

Leti, leti iznad zemlje nesrećnice,
tvoj život je život vjetra,
koji vije prostorima iznad zemlje,
prostorima beskrajnih nada i snova.
Настави са читањем “Čovjek bez korijena – Lazar Krsmanović”

Drži me za ruku – Lazar Krsmanović

Bio sam na putu bez povratka,
Korak me je dijelio od ponora,
Vidio sam sebe u smrtnom odoru,
Samo jedan trenutak pre nego što
sam oživeo u tvom pogledu.

Ne, ne odlazi, ne odlazi sada,
Ostani uz mene, drži me za ruku,
ja nemam drugu opciju.

Ponovo učim da hodam,
Navikavam se na svetlost, boju neba,
plavetnilo što me grli,
Ponovo mogu da osjetim,
Miris jutarnje kafe,
novi dan, svetlost u mraku.

Ne, ne ostani, ne idi sada,
Ostani uz mene, drži me za ruku,
ja nemam drugu opciju.

(C) Lazar Krsmanović